Kritikovanje
21.3.2010

Ovih par dana na blogu su se pojavili razni tekstovi-postovi, kako dobri i vredni paznje tako i oni drugi. Citajuci danas jedan drugi blog i jedan drugi tekst-post, podsetio me je na neka ne slaganja nasih dragih blogera. Bar tako protumaceno od strane moje malenskosti. U vezi sa tim, a znam da ce se doticni blogeri i blogerke verovatno pronaci u tekstu, zelim da vam prenesem deo onog istog teksta-posta sa pomenutog drugogo bloga:)

 

,,...

Žargon, kao najživlji deo jezičkog tkiva uredno je ispratio (ispoštovao!) funkcionalnu atrofiju kritičke svesti. Pa je pojam krikovati zamenjen sa pljuvati, iseći, pocepati, posrati, pokidati, šutirati ispod pojasa, razbiti, ispovraćati, naguziti, zgaziti...Ovi paketi destrukcije automatski su pretvorili kritičara u neprijatelja, lošeg čoveka i još lošijeg druga. Kritikovati nečije ostvarenje, znači mrzeti tog nekog i želeti njegovu propast. Ne postoji bilo kakva mogućnost da je kritika posledica estetskih, etičkih, idejnih, ideoloških, ili nekih drugih kriterijuma kroz čiju prizmu se posmatra određeno ostvarenje, već se to vazda i po svaku cenu tumači posledicom partijske ili lične mržnje kroz koju isijava ogoljeni interes.

U takvim okolnostima preostali kritičar nema druge nego da postane cinik tj. ”hulja koja zbog nesavršenog vida stvari vidi onakvim kakve jesu, a ne kakve bi trebalo da budu” (definicija Embrouza Birsa). Jer jedino cinizam proizvodi dovoljno kiseline da se svari sva splačina kojom je čovek  na dnevnoj bazi zasut.

Svakom korisniku bloga, jednoj od digitalnih igračaka koja omogućava pojedincu da se svetu obraća bilo kada, da govori  šta god  poželi, na način koji mu najviše odgovara - ne može da ne upadne u oči kako se ova nepregledna i zastrašujuća sloboda uglavnom svodi na unisono i papagajsko ponavljanje opštih mesta, najčešće bez ikakve želje i potrebe da se uključi mozak. Kao da se zbog ugasle kritičke (i svake druge) svesti ova novonastala  (digitalna) sloboda svela isključivo na ono kad neko zakrvavljenih očiju, zaštićen svojim pseudonimom, palaca otrovnim jezikom iz mraka svoje anonimnosti....,,

Nebojsa Krstic.

 

Za sve one koje interesuje ceo tekst, mozete ga pronaci ovde:

http://blog.b92.net/text/14624/%E2%80%9DKnjige-braco-knjige%E2%80%9D/

 

Objavio DACANA u 12:45 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Jako dobar tekst. Istinit.
Poslao Tresnja u 13:55, 21.3.2010 | Link | |
Kritika, pozitivna i negativna, je svakako dobra stvar, ako je konstruktivno iskoristis. Ljudi pisu blogove iz najrazlicitijih razloga, da podele dileme, da izbace osecanja, da vezbaju pisanje itd. Zavisno od namene bloga i komentari su drugaciji. Mislim da ako na blogu, ili bilo gde, objavimo neki literarni rad moramo biti spremni i na lose kritike, koje, naravno, imaju razlicitu tezinu u zavisnosti i od toga od koga dolaze.
Ja, licno, nemam nista protiv bilo kakvih kritika i komentara koji su lepo obrazlozeni, jer to je i svrha kritike, da ispravi odnosno nauci. Komentari tipa : Grozno; Plagijat; Uzas; itd nisu kritike nego subjektivna misljenja pojedinca iz kojih nista ne moze da se nauci jer nisu obrazlozena. Kritika bi trebalo da bude, po mom misljenju, objektivno gledanje na stvari i razmatranje istih. A za to je , naravno, potrebno imati kompetenciju.
Poslao klavidija u 13:59, 21.3.2010 | Link | |
Poslao textas u 14:34, 21.3.2010 | Link | |
Poslao DACANA u 12:05, 23.3.2010 | Link | |
Jesi li gledala juce Oko magazin?
Steta sto nije duze trajala....vidi dal mozes da pogledas reprizu....
Poslao mnjradovic u 14:02, 23.3.2010 | Link | |