U vihoru ne oslobodjenih strasti,
ja bih veceras trazila spas,
u toploti tela tvog,
u mekim i neznim zagrljajima ....
duse tvoje.
Noc.......
kao crna sena neprijatelja,
zabranila ti je da pronadjes put,
i podarais mi spas.
Celo moje telo drhti a,
iscekivanje slama,
moju istrosenu dusu,
oduzima joj dah, da
prezivi.......
Ako se ikada budemo sreli,
mozda na nekoj bankini puta,
koja vodi ka sreci....
oci ce pokazati nikada otkrivene,
tajne, nasih dusa jadnih......
D.S.
