Kada mi je dosadno, uvijek mi samo drugi dosadjuju,
sam sebi nikada ne dosadjujem,
sam se mogu samo necim zanimati.
Jer i misli su dobre drugarice, vrlo zabavne i dosjetljive.
I zato ne poznajem prave samoce,
i otkako mi je proslo petnaest godina ne postavljam
samoci nikakvu aureolu.
Prava samoca mozda vodi ravno u zlocin.
A ja vazim tako nezeniv, ljepse nego onaj namrgodjeni Danac.
U samoci sam dozreo.
Ali sto je bila ta samoca nego poravnanje,
slivanje nekih mora s jednim velikim oceanom.
Sto je bila ta samoca nego ujednacenje u sebi raznih glasova, raznih nagona?
Trazenje veze i saobracaja.
Samoca moze biti panicna, kao neke nepregledne prasume.
Iz takve samoce mogu siknuti izvori ludila, mahnitanja.
Ali tesko mi je samoci dati onu svetinju, i ono prokletstvo,
te da bude kao jedan genij.
Najvise su sami oni koji su od sebe najvise dali.
Oni vode u tajnu objasnivsi se.
Samotni su vrhunci kao Mont Blanc i Jungfrau,
ali je ljudska samoca ipak samo poza.

Veci iznos rada nas poglavito mijesa s covjecanstvom, a ne bratimljenje uz casu, teatralno grljenje, i popustanje nemjerodavnosti, tovirna i lupanar. Pojedinacka bogatstva uma na korist su zajednicama, a pojedinacke propasti rupe su koje ce rasparati haljinu. Ja biram drustvo, rado volim da ostanem sam, jer duhovno sam sebi mogu najbolje pomoci. U evandjeoskoj prici je bio jedan djavo koji se zvao Legija, i taj je potopio jedno krdo svinja. Ne mogu se previse druziti kada sam samo do neke mjere saopciv. Prava je samoca uvijek dobro drustvo — isto onako kako je svaka srijeda kraj, jer u stvari nema sredine.
Ja cijenim ljude koji su dobri i duboki bez svjedoka,
koji su za se same istinoljubivi svjedoci....
A tek mislioci su se prvi naucili da budu privatni, tajni ljudi.
Tin Ujevic
(
