Nebeski oče, pokušavam da te pojmim.
Ti si bez početka i bez kraja, najveći i najmanji.
Da bih te mogao pojmiti, moram postati ono što si i ti.
A ti si iskra stvaranja, duh koji sjedinjen sa prirodom daje
smisao i obojenost ispoljavanju kreacije.
Početak nikada nije stvoren, jer on niti postoji niti ne postoji,
niti je nit nije.. tako je i kraj. Ono što je izmedju se naziva
postojanjem, a ono što nije izmedju se naziva ne-postojanjem.
Alfa i Omega, on je ciklus večnosti.
Da li linija kruga ima početak ili kraj?
U njegovom poniznom telu, obitavaju sve misterije
existencije. Ovaj kosmos je njegovo telo,
stvaranje i destrukcija su njegovo disanje plućima.
Neznajući njegovu večnu slavu, mi smo obmanuti
da je svet ono što delimično vidimo očima. Al u konačnoj spoznaji
svim našim čulima, grubijim i prefinjenijim, ugledamo
njega, i u njegovom srcu- sve i ništa- sebe.
