Ima nesto sto me muci vec preko godinu dana . U pocetku je to bio tek mali crvic u mojoj glavi koji se nije usudio ni pomjeriti , ali opet bio je tu . A onda , sa svakim neuspjehom , taj crvic je poceo da se mota po mojoj glavi sve vise i na kraju okupirao sve moje misli .
Vremenom se taj crvic sumnje pretvorio u nesto sasvim ozbiljno , u nesto sto mozes poricati , ali ipak je tu . Pretvorio se u CINJENICU.
Trebalo je mnogo vremena da se pomirim sa NJOM , sa tom istinom koja mi je zveknula samar tamo gdje najvise boli .Trebalo je puno odmahivanja glavom i nevjerovanja , buljenja u svoje sopstvene poraze da bi se prihvatilo . Trebalo je izbaciti iz sebe sve predrasude i sva ocekivanja koja su mi se nametala od kako sam takla nogom onu obalu zvanu pubertet .
Sta znaci biti seksulano obrazovan ? Iz mog iskustva to znac biti izlozen propagandi zastite od trudnoce i seksualno prenosivih bolesti , sto je dobro i slazem se treba , sto vise . Ali , ima tu jedno veliko ALI gdje je opste obrazovanje o ginekologiji .? Sjecam ga se , jadno i sturo u rangu oprasivanja biljaka ili fotosinteze ...
Jako malo , mogu reci nikako , govori se o necemu sto je kod nas poznato kao " bijela kuga " i njenim istinitim uzrocima . Vecina clanaka , kao i vecina ljudi govori o socijalnom i ekonomskom statusu parova kao jedinom uzroku bijele kuge . U stvari , ono sto svaki sesti par skriva , u svakodnevnom razgovoru sa ostatkom rodbine i prijatelja je - neplodnost .
"Ima li ista novo , sta cekate vas dvoje ? "
Imam par odgovora koje sada vec mehanicki izgovaram , svaki put kada me sretne neko od poznanika , sa kojima se niti druzim , niti imam ista zajednicko .
- Za sada samo vjezbamo , pa kad nam dosadi probavanje bacicemo se na posao ( osmjeh naravno )
- U pregovorima smo ( osmjeh ) a kako ste vi , sta se radi ....
- Jaoooo ja vidim nesto trebamoooo , al nikako da se sjetim . E bas ti hvala sto me podsjeti , potpuno sam zaboravila da mi je vrijeme da zatrudnim ( bez osmjeha , ako ovako odgovorim onda sam prilicno nervozna , PMS ili upravo vidjela negativan rezultat na testu za trudnocu )
Ako slucajno kazem istinu , da pokusavamo , ali ne ide , zateknem frapiranu facu sagovornika . A onda krece bujica pitanja : pa kako ne ide , pa to je nemoguce , jesi dizala noge , lezi na stomak , lezi na ledja , , pa da odem na odmor u Egipat jer je tamo neka tako zatrudnila , da iskljucim mozak , da je sve u glavi , da odem kod hodze , da odem kod ovog travara , da odem kod onog travara , da pijem ....... da jedem.... da uradim ovako..... onako .....pa kako ne ide .... ma kakvi doktori oni pojma nemaju , jedi bijelog luka , jedi meda ...
Pokusavam objasniti , kada sam vec progovorila , sta smo sve radili , gdje smo sve isli , koji su nam sljedeci postupci , svjesna da sa svojom pricom tonem sve dublje u taj sazaljivi pogled naspram mene i osjecam se sve jadnije . Na kraju u tisini svako ode na svoju stranu . I tako cesto ....jako cesto ...
Mislila sam da znam , eto , mislila sam . Bila sam sigurna , kao i vecina ljudi , da ce to dijete doci onda kada ja budem spremna da postanem majka . Sada shvatam da pravljenje beba nije uvijek lako . I sve savjete sam sprovela u djelo . Pila sam gorke cajave , dizala noge , spustala noge , okretala se ovako ili onako , mjerila bazalnu temperaturu , opustala se , ne mislila , pa mislila , odustajala , vracala se u borbu , Sve sam pokusala i nista . Sada se prepustam onima koji od mene mnogo bolje znaju kako se prave bebe . Na podijum stupaju doktori i pretrage , a ja sam spremna , spremna potpuno za pocetak moje zivotne drame , zivotnog kviza . I ulazem sebe , svoje tijelo , svu svoju snagu i nadu , jedinog kviska kojeg imam , da na kraju ipak izadjem kao pobjednik .