Tuesday, November 25, 2008 - Mozak o'klin, kako to dobro zvuči
Ponosna sam vlasnica daljinskog upravljača. Tako se opuštam posle napornog dana na poslu. Tako pokušam da se isključim i sebi pripremim blanko mozak, inače, od spavanja će mi ostati samo prevratanje po krevetu. Dobar osećaj. Međutim, mozak i ja nekad ne sarađujemo, prosto ne prihvata moje naredbe. On ( ona ) i dalje radi.
Opuštanje tako počinje što izaberem dve serije ili dva filma koje istovremeno pratim. Komada dva zbog reklama. Na svim kanalima reklame traju večnost. Elem, sinoć, budući ponedeljak, u vreme mog opuštanja nije bilo filmova, ali je bilo serija. Izabrala sam „Očajne domaćice“ na RTS-u 2 ( reprizirane po 209787897 puta ) i „Grey’s anatomy“ na Fox life-u. Silom prilika, duže sam se zadržala na medicinskoj seriji.
Udobno zavaljena, ispruženih nogu, pratim „ozbiljnu“ radnju. U kadar ulazi neki mlađahni doktor koji neodoljivo podseća na... na... na... jednog dosadnog klijenta. O klijentu ne želim da razmišljam, međutim, doktor se prečesto pojavljuje u kadrova, da ga mozak, isterorirsan prisustvom tog klijenta, ne zameti.
-Gledaj seriju, govorim mu ( mozgu )
-Gledam, gledam, kaže on, ali mi potura slike klajenta.
Oči su mu toliko blizu da me svaki njegov pogled malko uplaši. Deluje strogo zbog toga, a u stvari je... spineless. Komlitli. Kad pokušava da dobije nešto preko reda, obavezno naglasi kako voli žene sa kratkom kosom. Like I care. Ja ne volim. Taj isti klijent, dok i ako čeka kad dođe kod nas, seče nokte grickalickom. Ubeđen je da ima super – hiper smisao za humor, ali, samo se on smeje svojim „šalama“, koje su brutalno glupe. Kad sam baš, baš ali baaaaš raspoložena, nasmejem se i ja. On sačeka da završim smejanje, pa nastavi da se smeje. Vrhunac nečeg, meni nepoznatog. Možda neka nova vrsta egoizma. Najbolje su mu fore o homesksualcima. Do sada je pola grada proglasio homoseksualnim. To ga jako veseli, latentni jedan. Jednom sam ga prilikom pitala da li ima decu, rekao je da nema i pitao zašto? Rekla sam mu da pazi šta priča, jer nikad ne zna kakvog će seksualnog opredeljenja biti njegova deca. Prvo je bio blago prestravljen a onda je pokušao da me ubedi da je sve do vospitanja!!! Mene da ubedi u tako nešto? Rekao je da svom sinu nikad neće dati da probuši uvo, ide na balet ili pusti kosu ( i tako će ga sačuvati od te „pošasti“). Samo fudbal. To je sport za muškarce for Božica’s sake!
Samo sam mu ozbiljna rekla da će ga stići baš to čega se plaši.
Uglavnom, taj ogavni seljo mi se muvao po seriji. Onda sam otišla na počinak i čitala. Tamo ga nije bilo. Nije bilo ni one žemske sa jako narumenjenim obrazima, ni one što uvek smrducka na crni luk. Nikog. Samo ja i ja. Ja i moj Halter ego. Jupi.