Thursday, April 1, 2010 - Kiša. Fircanje. Proleće.
S je tog dana, nakon mnoštva napornih klijenata, dočekala ljubavnika u svom stanu. Bilo je kasno, kišovito popodne, a dobro fircanje bi joj značilo više od bilo kakve druge terapije. Ljubavnik je kasnio i bio vidno neraspoložen:"Jebiga, pomislila je. Dotle sam došla da i ljubavnika moram da oraspoložim!"
Nasula im je po vino. Sedeli su na krem trosedu i ćaskali. Njemu nije bilo do seksa. S je želela seks. Navukla je zavese, podigla majicu i ponudila mu svoje male i usahle sisice. Ljubavnik se nerado prihvatio posla, zavlačeći joj šaku među mršave butine. Bila je glatko izbrijana i rada da se da.
Odavno se nisu više privlačili. Smatrala ga je za nadobudnog, ego manijaka koji je nekad umeo dobro da kreše, a on nju za propalu umetnicu, netalentovanu pre svega, koja je svu svoju sreću skupila u tim svojim malim i beskorisnim sisama.
Tucali su se.
Ona je zamišljala dugogodišnjeg klijenta, s kojim nije smela da se upusti u vezu. Zgodnog, paranoičnog, prelepog osmeha i punog strahova. On se pentrao po mladoj prodavičici koja nije mogla imati bolje dupe i tesnije farmerice.
Pošto su svršili, dok se ona tuširala, on je gledao kroz tek - tek odškrinute zavese. Kiša je lila. Ona je izašla umotana u veliki peškir, sela na krevet i pozvala ga da sedne pored nje. Zadovoljena, imala je volje da čuje o njegovom napornom danu:
- Pa šta je s tobom danas pile moje? Pitala je, napućivši naivno donju usnu.
- Ma ništa. Neću da te smaram.
- Sedi i reci mi. Želim da znam svaki detalj ( prevrnula je očima - u sebi ).
- Ma znaš... pričao sam ti već o tome... milion puta!
- Nema veze, rekla je mazno. Hajde još jednom. I namignu mu.
Seo je pored i pričao joj. Nju je vino vozalo i radilo bolje od bilo kakve trave. Imala je mali milion rešenja za njegove probleme.
- Hoćeš da se kresnemo još jednom?
- Aha, samo da pišam, odgovorio je.
Peškir je nesnosnom lakoćom skliznuo s njenog tela.
Čekala ga je.
|