Thursday, March 11, 2010 - N.N
Volim da mislim da me sanjaš i da ne prođe dan da te neka sitnica ne potseti na mene. Volim da te zamišljam kako se ujutru spremaš na posao i kako kad se briješ, dok gledaš svoj odraz u ogledaju vidiš moje oči... samo, moje oči nisu teget. Kao tvoje. I kad te zabole sinusi, setiš se kako sam te nagovarala da kupiš antibiotik, i kako sam te smarala da ga piješ i da počneš tu tvoju crnu, kovrdžavu kosu da sušiš fenom.
Davno, nakon što su nam se putevi razišli, to si mi rekao: dva puta tokom zime te se obavezno setim. Dva puta tokom zime me zaboli desna strana lica, odem doktoru i gledam kako ispisuje lek... i setim se tvoje upornosti i tvoje želje da mi bude dobro....
Samo dva puta, pitala sam?
Prećutao si.
Nedostaješ mi. Jebote. I znam da mrziš kad psujem, jer mi ne pristaje. Mrziš što pušim jer mi cigara stoji k'o piletu sise....
Nedostajem ti. Znam.
U životu nisam srela većeg manipulatora od tebe. Nekad sam bila ubeđena da si potpuno poremećen, jer opet, nikad za nikad, nisam upoznala dečaka koji ima trideset godina, i kod koga je to tako izraženo.
Nisam, zaista nisam upoznala muškarca koji toliko poštuje žene zbog svoje majke.
Niko nije plakao dok sam mu čitala poeziju, ti jesi.
Budalo.
Ne znam da li je neko plakao čitajući moje postove... ti jesi.
Pre tebe nisam znala šta znači nedostajati, plakati, čekati, čeznuti, boleti... a ni voleti.
Nisam znala da u jednom danu mogu da te volim do smrti i isto toliko jako mrzim i proklinjem.
Kretenu. Kako si samo bio glup. Mogli smo, samo da si hteo da pređeš tu svoju uštogljenu crtu, da malo olabaviš kravatu i pustiš me da ti odspavam na reveru.
Da ti mirišem u proleće i leto.
Da ti venem na jesen...
I nekako prezimim na prevoju tvog vrata...
Nedostaješ mi, rekoh li ti?
Nedostaju mi tvoji bezobrazluci, tvoj osmeh, tvoji prsti... tvoje laži.
I eto...
Sad ne znam kako da završim... Ne znam kako dalje?
Mislim... znam... moram dalje...
A ti?
Kako ćeš ti?
Negde postoje razbijeni delovi nas. Ako ih nađeš, sastavi ih, ili mi vrati mene, da se imam dok svet ne okopni.
N. N.
I da. Zato volim mart....
|