Na Čolu se sekla mama i njene dve sestre. Svaka Nova Godina mod detinjstva, onog najranijeg, bila je obojena Čolom, jelkom, pihtijama, sarmom i kolačima. Danima se vrteo Čola, mama je mrdala guzicom, s maramom na glavi, dok je zavijala sarme. Jedino vreme kad je bila tišina u kući, bilo je vreme kad se stari, mrtav umoran, vraćao namirisan ženskim parfemima i nalakiranih noktiju na malom prstu obe ruke. Robna je kuća tih godina dobro poslovala. Dok je inventarisao pred NG, puštao me je da se do mile volje igram na odeljenju s igračkama, jašem onog keramičkog konja koji se „jahao na žutu banku“.
Vratite mi moj spokoj, moje sedamdesete i osamdesete za kojim nikad, evo do danas, nisam patila. Čolu ne pamtim kad sam zadnji put slušala. Doduše, uvek sam se potajno palila na matorce, ali sve na mute.
Danas je 30. decembar. Moja, skoro petogodišnja, ćerka je na maskembalu.Prvo je odlučila da bude tigar, pa joj se nije sviđalo, onda se ipak odlučila za princezu u purpurnoj haljini koju smo dobili od teta Sanje. Šminkala sam je pomno i parfemisala, uvajala kosu peglom pa iste te lokne ispravljala tom istom peglom jer joj se nisu dopale. Tražila je kečke. Kečke indeed. Onda je požurivala tatu da se spremi i da je vodi. Ljubila me na izlazu i rekla:“Ti si mama najbolja kuvarica!“
A mama, najbolja kuvarica, danas prvi put solo zavija sarme uz Zdravka Čolića. Jeste, uz njega. Na prvoj polici iznad radnog dela je čaša s crnim vinom. Plačem i nije me sramota. Suza suzu stiže i steže me oko srca pa popusti. Udahnem duboko, preseče, pa prestane. Šta radim? Gradim njene sedamdesete i osamdesete. Princezi se Čola nije svideo. Kaže:“Jako mrda glasom, ne volim to!“
Presveta zove da proveri kako napreduju sarme: jesi stavila luk? Jaje? Jesi isekla liske? Nemoj puno pržiti, raspadaće se. Na tihoj vatri veli, nemoj na onu tvoju „ekspreso“ ringlu, sarme se kuvaju lagano, natiho. I nemoj jaku zapršku.
Neću. Ono što ja zapržim – zaprženo je.
Živeli dragi moji. Nek vam Bog da zdravlja pre svega i samo zdravlja, sve ostalo ćete lako kad imate to prvo. Polako, bićete i na naslovnoj i svi će čuti za vas, naćićete svoje druge i treće polovine, smršaćete i ugojićete se, preplivaćete Dunav i sve će biti dobro... samo da je zdravlja.