Tuesday, April 21, 2009 - ***
Ležala je u kadi, do pola pune vode. Mlake. Nožni prsti su joj već uveliko bili smežurani. Gde - gde, crveni lak je bio oguljen. Umorna od dana, želela je više od svega tišinu, vino i knjigu. Knjige. Tišinu. Već je bilo hladno a napolju je grmelo. Zar u aprilu već grmi?
Spremala se kiša. Možda jedan od prvih letnjih pljuskova koje će zabeležiti skrivena iza krem zavese, potpuno gola, daleko od očiju sveta. Kakav je užitak skrivati se? Veliki.
Uvijena u debeli frotir, bacila se na krevet, zapalila cigaretu i otpila gutljaj jeftinog vina, koje je netom pred ulazak u stan pazarila u komšijskoj radnji. Tamo je sve skupo osim vina. Mrzela je opor ukus otpadaka od kog je taj bordo - providni napitak načinjen, ali... at list, bilo je vino. Poslužiće do pravog vina.
Složila je svoje telo u fetus položaj, pre toga je otpila još jedan gutljaj, otvorila je knjigu na stranici četr'estri i nastavila da čita. Dim cigarete joj je uporno jeo levo oko, dok je gladno uvlačila dimove. Osećala je kako lagano tone u san, dok je teška knjiga pekla tetive ruke.
- Booooooooojaaaaaaaana, Boooooojaaaaaana ručak.
Trgla se. Tišina.
Plafon je beo. Skroz pri dnu, bio je zalepljen komarac. Mrtav da mrtviji ne može biti.
- Booooooooooooooooooojana sunce mu poljubim žvalavo, gde si?
- Tuuuu sam, otvori mi.
- Ohladi se ručak dete drago, pa jesam ti rekla...
Nije stigla da čuje rečenicu do kraja, komšinka je zatvarala prozor. Nešto malo posle, čula je Bojanine papuče kako klapću kroz prazan hodnik.
Ona je ostala da gleda u plafon.
- Ništa od spavanja, pomislila je.
Okrenula se na drugu stranu, sklupčala crveni jastuk pod glavu i polako utonula u san. Napolju je još grmelo, ali nekako iz daljine. Drveće se borilo s vetrom, a plavetnilo je jahalo kroz sivilo. Dan je bio k'o stvoren za...
Zaspala je.
Tiho moliću lepo. Tiho, da je ne probudimo.
***
- Booooojaaaaanaaaa nisi ponela jaknu, pada će kiša, vrisnula je žalosna majka na srećno dete.
|