Saturday, April 18, 2009 - MUŠKARCI - PART ONE
Poželjan: cinik, emotivno stabilan, odbijen od sise pre prve godine, visina nije bitna, neobičan, dobar smisao za humor, odan, romantičan, bar dva puta sedmično kod kuće ( ne više i ne manje ). Ne nosi bele čarape, kabriolet cipele, kajle, pečat na srednjaku, ne sisa čačkalicu posle jela, na malom prstu nema dugačak nokat, redovno pere zube i kad isisa hranu iz šupljeg zuba - ne proguta je. Podriguje ali pritajeno, svi znamo da prdi, noge mu ponekad smrde a najslađi je kad uparen izađe iz kupatila, mek i sav mirisan po sapunu... mmmmmm... parfem of kors, po mogućnosti Kuros.
Nešto dumam ( dum - dum ) uz kafu, a o muškarcima. Ne bih mogla da ih delim nikako drugačije, nego po čojstvu, of kors.
Većini je ( ne bih smela generalizovati pa reći svima), ali, većini je sisa glavni objekat za: seks, umirenje, sve vrste poslova i obavljanje istih, epitet ili komparacija.Sisa je takođe merna jedinica rastegljivosti u njihovom vokabularu, pa će vam često reći:" Rastegla se utakmica k'o babina sisa!"
Znači: sisa rules. Još ako su u igri dve sise ( iliti obe ), onda je nji'ovo zadovljstvo potpuno. Sisa, kako to gordo zvuči. Mnogi od njih će se zakleti omiljenim fudbalskim klubom ili šahovskom tablom, te nekim sporCkim automobilom, zvučnikom ili kompjuterom, da najviše vole prirodne sise, velike, i da bi tamo mogli do smrti da budu zagnjureni: toplo, meko i mirisno. Međutim, znam da lažu. Kad bi videli velike sise bez brushaltera, mislim da bi pobegli glavom bez obzira i uz to prokomentarisali da su se rasteglile k'o babine sise. Ipak, više od svega vole da vide čvrste, silikonske sise. I guess?
Muškarci su, zatim, opčinjeni pivom i alkoholom ( ne svi, naravno, ali mnogi ). Najbolje svoju dušu otvore jedan drugom uz čašicu alkohola. Prvo se priča o vojsci nadugačko i naširoko ( april u Beogradu 1983, JNA ), a onda se pređe na kurve sa kojima su zgrešili, kojima su izigravali rame za plakanje a one se tucale sa zgodnim, lokalnim đilkošem, kako su kupovali cveće a one im se smejale u lice.
Opčinjeni su i veličinom svog polnog organa. Jesu. Kad god se šale na temu:"Mali ali tehničar!", sve im gorčiv osmejak titra na licu, jer se tog momenta u njihovim glavama rađa misao: da li je bolje biti tehničar ili velik'? Šta bi ona rekla na to? U svakom slučaju, mali ali tehničar je podjednako loš izgovor kao izgovor žena: nisam lepa ali imam dobru dušu.
Jebiga, to je surova istina naših domorodačkih parametara lepote, poželjnosti i dobrote, naravno. Lep = dobra? 
Danas je malo Muškaraca, stvarno. Imam mnogo žena zarobljenih u telu muškarca, to je istina, ali sresti pravog muškarca, to je raritet. I te rariete krasi sisoljublje i bojimsedamijemali, ali su u svakom slučaju kud i kamo bolji izbor od onih prvih.
Imate jakih tipova, ali na rečima: ti si mi seski, zgodna si mi, lepa si mi, želim te i paf, nestanu. Čerez čega je to? Možda je igrao njegov omiljeni klub pa je zaboravio da se javi a možda se vratio bivšoj koja se nije žalila na njegovu malenkost ( tj. veličinu ). Pa di će sad, for cow's sake, da počinje iz početka i ubeđuje novu cicu kako je sve to optička varka: bude veći kad se prokrvi.
Šalu nastranu.
Mnogi su jaki na rečima, a slabi na delima. Spori, sebični, edipovci. Džentlmeni su izumrli. Ovaj interne' nam je sve pokvario. Nekad se moralo izaći iz kuće da se naće jeba makar, danas ne mora ni to. Priključe se na te sprave za čat: u čemu si? Aaaah, sad ti ja zubima skidam gaćice, ljubim te po stomaku, sisam ti nožni palac i paf. Priča gotova. Izbriše Desanku i end of story. Kad zadovoljna sagovornica pita:"E kad ćemo da se nađemo!", odgovori:"Ne znam dušo, mnogo radim, javiću ti se!", a onda promeni nick i više se ne javi, pa sledećoj skida gaće zubima.
Zato nam izumiru muško - ženski odnosi, zato je do bola tužno kad se danas neki nazivaju muškarcima, ili, ženama. Ili se muškarac naziva ženom, a žena muškarcem.
No, to i dalje, nije potpuno pomutilo moju sliku o princu na belom konju. Nije da ga čekam i sa'ću da umrem ako ne dođe, ali eto. Ko će ga znati. Možda negde još uvek postoji Muško, a?
P.S Post nije oglas - nema potrebe da se javljate i nudite. Sve je ovo fikcija. Pravi se život odvija onda, kad se stisne onaj beli krstić u crvenom kvadratiću, u gornjem, desnom uglu ovog prozora.
Ako trazi nekoga - Prljavo Kazaliste
|