Friday, February 13, 2009 - D R U G
Od svih dobrih tipova koji su prodefilovali pred mojim očima, on je bio jedan od onih koji su me privlačili na onaj čudan način. Bili smo drugari! Mislim, kad se ta ružna glava prijateljstva pomoli, onda nema pomoći. Nekako, postavi se ta granica. On mi priča o svojim curama sa dlakavim sisama, ja njemu o tipovima sa bubuljičavim leđima i dlakavim guzicama. I kako posle takvih priča dalje?
Nikako. Samo drugarski. Pionirski.
I onda, naaaravno, jedno letnje veče, sedeći kod njega na terasi ( nije krov, mi nemamo krov, na krovu žive ljudi tj. ispod krova ), drugar i ja smo sedeli i pričali o njegovoj aktuelnoj curi. Zvala se Jeba, tako sam joj nadenula ime. Zašto? Zato što je cura bila tuka, neopavana, ali, kako drug reče odličan rad kukova. Vredelo je makar na nekoliko sedmica.
Ne znam zašto, takvi mušakrci često imaju poriv da pokušaju i tamo gde sigurno neće moći da prođu. Znaju da brljaju, najsvesnije moguće. Onog momenta kad je dovukao svoju stolicu do moje i oslovio me sa mače ( ali M A Č E ), prasnula sam u gromoglasni smeh i kao poslednja tuka počela da vrtim cigaretu po pepeljari.
- Odmakni se malo, molim te, rekoh mu.
- Što, je l' ti smetam?
Mislim... od takvih žvaka mi se plače, a ja sam se i dalje kikotala. Taj kikot je valjda trebao da znači zeleno svetlo, šta li. Za sve je bilo krivo crno vince i moji napeti živci, posle napornog dana. Mozak tilta, peku me oči. Još je mirisao na nešto aromatično, neki feromoni, đavo će ga znati. I sav tako unesen u moje lice ( a to mrzim iz dubine duše jer sam kratkovida, pa zbog toga mnogi misle da imam sanjalački pogled a ja sam prilično onesposobljena ), sve mi dolazilo da pobegnem. U momentu kad se toliko približio da sam već znala šta me čeka, skupila sam poslednje, ali najposlednjije atome snage i rekla mu laku noć.
Nasmejao se teatralno, provukao prste kroz kosu ( opet teatralno ) i poželeo mi lepe snove.
Na putu do kuće sam se premišljala. Možda sam trebala... ma ne, nisam trebala pa sve to puta sto. Dok sam tražila ključ po torbi stigla mi je poruka:
- Zašto bre Trešnjo?
Ulazeći u stan sam se isto zapitala, zašto bre Trešnjo? Mis'im što??? A onda sam se setila plejade plavuša, brineta, crvenokosih, kratkokosih, širkoih guzica i loše u krevetu, kusih guzica al' živa vatra .... Sve to.
- Zato pile što neću da me peče dok piškim.
Bilo je davno. Sad se samo smeškam.

|