Tuesday, November 3, 2009 - Kojih se svinja treba čuvati?
U nas se aktivno plaši svinjske gripe, naročito u našoj zgradi, gde živi sve fin i obrazovan svet, te često izgovaraju reči: u principu, svrsishodno, fensi, in and of kors out. Međ' svim tim obrazovanim svetom, najviše se ističe čika Sveta, koji neda da ga zovemo Svetislav, jer kaže da mu to nije krsno ime i da je to izmislio njegov stariji, pokojni brat, kog nikad, naravno, nismo ni vid'li a ni čuli. Čika Sveta se češlja na ćelavo. Iznad uveta, a s leve strane njegove lobanje, rastu tri pramena, skoro pa kose, koje on, uz pomoć Larisa laka za kosu, stručno zalepi do drugog uveta, pa izgleda k'o da ima rajf od kose. Ostatak glave mu je ćelav, al' on to ne vidi i ne priznaje. I tako, dok počesto bistri politiku i ostale dnevne događaje s komšinkom Minkom, koja živi na našem spratu i od sveg povrća najbolje preferira crni luk ( što u salati, što u prženom a što u kuvanom obliku ), često mazi te svoje pramenove i prilepljuje ih za glavu, dok drugu ruku drži u džepu, i tako deluje vrlo važan. Minka voli da ga sluša, a najviše voli da klima glavom dok on priča i sve uzdiše od težine i istinitosti njegovih reči.
Minka je jutros, dok je stiskala svoju jaknu jednom rukom, a u drugoj ruci držala kesu, pogađate, punu crnog luka, slušala Svetu, širom otvorenih očiju i ušiju. Nije čak ni glavom klimala jer joj je Sveta otkrivao velike tajne sveCkih zavera.
- I to ti je Minka moja sve go kurac što nam nude. Vakcine protiv svinjske gripe? Ma to je otrov. Čit'o sam pre neki dan, od sina mi devojka poslala emajl, da u toj vakcini ima žive!
Značajno gleda Minku, a Minka se skamenila:
- Živa? Je l' to ona iz termometra?
- Nego šta nego iz toplomera! Ta, jeb'o ih otac, ta! 'Oće da nas potruju i da nas nema, da nas unište, da nas zatru! Eto to im je cilj Minka moja Minka.
- Jao Sveto, meni sve nekako teško da poverujem u to. Pa što bi nas trovili, reče Minka? Što baš nas?
- Ne samo nas Minka moja Minka, ne samo nas, nego sve. Pretrpana je zemlja življem, reče Sveta važno, puno nas je, uskoro neće biti kis'onika za sve.
Minka se tu već načisto prepala, jer je u svojoj glavi premetala strašnu sliku: ne može da diše. Dok je Sveta pričao, Minka je na momenat zadržala dah i izbrojala koliko može da ga zadrži: do 10. Mogla je samo do 10 da izbroji i dalje nije mogla.
- Pa šta ćemo ondaK mi?
- Ništa Minka moja Minka. Ništa. Da čekamo i molimo Boga da nas sačuva, jer to, te vakcine i lekovi, sve ti je to Minka moja porez na budale!
I tu se Sveta i Minka rastadoše.
On je otiš'o da našprica još malo laka na kosu, a Minka je zamirisala sprat prženim crnim lukom.
Čiča miča, gotova priča.
Al' da je vakcina loša, loša je, i, da je ne treba primiti, ne treba. Da ima žive, ima. Da se treba čuvati gripe, treba, al' ima drugih svinja, koje su opasnije od gripe, te se od njih ponajviše treba čuvati.
|