trebamisvakidan | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
3/11/2006InatĆutim.Krikom bez zvuka razbijam beton ustima bez usana vrištim plačem preklinjem ali ćutim. Ćutim molbe samoću ćutnju. Ćutim sa krikom koji seče tišinu mojih vekova. 3/11/2006DijalogArogantno čudovišteisplazilo je jezik i iskezilo svoje zube zadovoljno zbog svoje dominantne rečenice zadovoljno zbog moje iskrivljene grimase zadovoljno zbog pukog zadovoljstva. 3/11/2006dani...dani dani daniprolaze donose svašta a opšti utisak je ništa. I opet dani dani dani.... Koliko bih letela da sam slobodna koliko bih se smejala da letim. Ovako padam na sitnicama saplićem se o dane kao o kamenje. I kada pogledam sve koji su prošli i kada naslutim sve koji dolaze samo neumoljivi niz dana. 3/11/2006OnJutro i pogled sa papiraistrgnut iz nekog vremena zakačenog na zidu kraj prozora. Dan i glas i delovi buntovnog života, divljina, snaga kosa na licu. Pokreti i divlja krv neukroćena ponosna i dostojanstvena krv koja teče iz muzike iz prstiju. Dobro poznat stranac možda brat iz prethodnog života sin u budućem spas u sadašnjem. Noć i oči divljaka oči ljubavnika oči muškarca i deteta oči koje su noć, noć na papiru zakucanom na zidu kraj prozora urezanom na zidu kraj srca. 3/11/2006ŽivotDok tuga kapljemisli umiru ugušene i telo umorno, nespretno bačeno na krevet, nečujno diše. Neki dan je prošao neka noć je tu i to bi trebao da bude život - smenjivanje crnog i belog, a samo jedan pogrešan korak ubiće belo i sve biće crno. Velike cipele ili mali put. Pogrešan korak nečujno diše. 3/11/2006...... zahvaljujem se maestru i tvorcu grada .....
3/11/2006novi dan![]() hvala hogaru sa medaka i tvorcu grada 2/11/2006za DNisi me poljubio kada si odlazio.Da li osećaš moju ljubav sada, tamo, na polovini noći, u nekom prostoru, daleko od svih naših sitnica. Da li ti prodjem kroz misao kao tren, kao mrva svetlosti. Nedostaješ mi. Hodaš kroz moje misli, leškariš u njima, stapam se s tobom, preplićem, sažimam, uvirem u tebe, izvirem iz tebe, tišinom ti govorim - ma sve je OK nama se ništa ne može dogoditi, ne može. Ovo nije obična ljubav, ovo nije zemaljska ljubav, ovo je svemir, večan i beskrajan. Hodaš kroz moje misli a ja znam da ćeš me poljubiti kada se budeš vratio. { Prethodna strana } { Page 2 of 2 } { Sledeća strana } |
O meniMoj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album LinkoviKategorijesvaki danponeki stih pozajmljeno i to je dan trenutak eto i to Poslednje napisanomikrug ..... sama je došla... Bol, gnev i blogos običan dan ....... verovanje Kako prepoznati milionera? kraj? Bez Naslova Obuci hrabrost Noć Ako znaš bilo što naručili smo je.... Prijateljiedukatormaxiz Mirakulica Lady SRNA drvo yin Dzo samojedino BIBA Skorpijica doktor
Blog Hosting
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||