ovijeh dana imala sam u vise navrata potrebu da napisem koju, no kako to nije bilo moguce, ti trenuci su otisli nekim svojim putevima...
sta sada zelim reci...
ne bih da zvucim pesimisticno, jer nisam takva...
samo se uvek osecam nekako nikako (kakva formulacija!) kada shvatim koliko je sve panta rei...
i u principu slazem se sa tim, ok je...
ali ponekad...
sum? cogito ergo... sum...
cenim da je tako...
glina pod prstima?
to sam ja, stalno se menjam i prilagođavam, a ustvari ostajem ono što jesam...
pa ko razume...
glina pod prstima
