u ovom postu opisujem proslu noc......
petak je, vece..... spremam se za izlazak u grad sa mojim dragim. 8 je sati, stavljam sminku na lice, popravljam odelo, obuvam se, ma sva sam ful skockana. sad je vec 9. izlazim iz stana i odlazim na ulicu. vec je bio ospred moje zgrade. uhvatimo jedno drugo pod ruku, krecemo. koracamo polako. pricamo. grlimo se. volimo se. odlazimo prvo da se prosetamo pored reke po cistoj mesecini, posto je nebo bilo vedro sinoc. poljubili smo se. i ljubili smo se. pogledam u njegove oci. on u moje. krenuo je nesto da kaze. zacutao je. gledam u njegove crvene usne. i poljubio me. nezno. najnezije. i taj poljubac je bio najduzi. bio je i najlepsi. kad me je poljubio, pogledao me ravno u oci i rekao: ovo je poljubac za kraj. ja sam stala i zanemela. oci su mu bile pune suza. i meni isto. jos uvek ne znam zasto je to uradio. i tako smo se vratili kuci. nismo bili zagrljeni. nismo pricali, ali jos uvek smo se voleli. i jos uvek se volimo. jako. i sad sad tako tuzna. pune su mi oci suza. placem. ne mogu da se smirim. ne mogu.......
