<?xml version="1.0" encoding="windows-1250"?>
<rss version="2.0">
<channel>
<title>Kulturna Defragmentacija</title>
<description>... zabeleške o subkulturnim pokretima koji su obeležili 20. vek, za neke nove klince lišene normalnog života i informacija. Prisećanja, fragmenti i eseji kojima sam se naoštrio u borbi protiv  šunda, uokvireni u formi  BLOGA kao još jednog vida savremenog subkulturnog pokreta... </description>
<link>https://www.blogoye.me/subkultura/</link>
<language>sr</language>
<lastBuildDate>Sun, 19 Jul 2026 18:56:57 +0200</lastBuildDate>
<generator>BlogOye!</generator>

    <item>
    <title>Psihodelična scena Kalifornije (III)</title>
    <description>
Haight Ashbury u San Franciscu nije se iznenada pojavila na narkomanskoj listi idealnih mesta. Njeni koreni idu daleko nazad. Duga tradicija San Francisca kao centra boemije proteže se unazad do sredine devetnaestog veka, do osnivanja savremenog grada. Spajanje neobuzdanog udovoljavanja sopstvenim potrebama sa ozbiljnim, a često i radikalnim intelektualizmom, dovelo je do stvaranja jedinstvene tradicije.S.F. se razvio kao grad nastao u zlatnoj groznici, prepun bordela, kockarnica i pušionica opijuma, posebno u gradskoj četvrti pod imenom Barbary Coast, koja je uništena u zemljotresu 1906. godine. Već tada se u gradskoj četvrti Bay Area postojale zajednice koje su okupljale ljude najrazličitijih uverenja, teosofiste, zanesenjake koji su hteli da promene svet i druge. Početkom dvadesetog veka grad je već bio postao Eldorado za sve one koji nisu mogli da se uklope u život konvecionalnog društva.Do sredine pedesetih godina S.F. je imao svoju zajednicu bitnika u četvrti North Beach, u kojoj su živeli umetnici, pesnici, muzičari, zanatlije. North Beach je postao preplavljen ljudima koji su živeli potpuno novim stilom života. Postojali su barovi kao &quot;the Place&quot;, gde su ljudi, u okviru, &quot;brbljive moći&quot;, mogli da govore o bilo kojoj temi koju su želeli, i knjižare kao &quot;City Lights&quot;, koju je vodio Lawrence Ferlinghetti, koji je svojevremeno bio uhapšen zbog izdavanja knjige &quot;Howl&quot; Allena Ginsberga. Sloboda je bila ključna reč, a droge su ušle u modu. Pušenje marihuane već godinama je bila sasvim normalna stvar u jazz krugovima - a sada su i klinci iz srednje klase počeli da se odaju drogi.North Beach zajednica privlačila je i prihvatala mnoge došljake, dok je u isto vreme čuvala svoj identitet; Jack Kerouac i Allen Ginsberg su godinama živeli tu. Posle konformističkih pritisaka McCartyjevog doba i u vrhuncu buma potrošačkog društva, bitnici su mnogim mladim ljudima izgledali kao dašak svežeg vazduha.(Last Gathering of Beat Poets &amp;amp; Artists, City Lights, North Beach)Zajednica North Beach je trajala otprilike do 1960. godine, kada je počela da se raspada pod zajedničkim pritiskom policije i komercijalizacije. Četvrt je postala centar &quot;strip&quot; - klubova, mada su se mnoga poznata mesta održala u životu uvođenjem folk muzike: na primer, klubovi kao &quot;Coffe Gallery &amp;amp; Hounds&quot; u kojima su nastupali Janis Joplin i Dino Valente.Klinci sa periferije i iz gradova prihvatili su stil bitnika - puštali su kosu, odbacivali odelo i kravatu i odavali se drogi. Mnogi od njih počeli su da sviraju folk, i u mestima kao the Tangent u Palo altu i u Boars Head u san Mateu, 1962. godine mogli su da se čuju Jerry Garcia &amp;amp; Pigpen (kasnije Grateful Dead) i Peter Albin (kasnije član Big Brother &amp;amp; Holding Company).Negde u to isto vreme, Ken Kesey, autor knjige &quot;Let iznad kukavičjeg gnezda&quot;, učestvovao je u državnim istraživanjima o efektima LSD-a. Posle toga počeo je da priređuje žurke sa LSD-om kao glavnom atrakcijom. 1965. godine ovi događaji prerastaju u notorne esid testove, koje je organizovala njegova pratnja - the Merry Pranksters - po iznajmljenim barovima i noćnim klubovima, i često pred zapanjenim vlasnicima. The Grateful Dead su svirali na tim događajima, i njihova muzika se slobodno mešala sa trakom, slajdovima i glumom. Vrlo često bi se nekoliko stvari odvijalo u isto vreme: &quot;bila je to neverovatna i otkačena mešavina&quot;, prisetiće se kasnije Jerry Garcia iz Grateful Dead-a.(Jerry Garcia)Istovremeno je u drugom kraju grada rasla nova zajednica - u starom kvartu Haight Ashbury, oblasti prepunoj trošnih, ali elegantnih,&amp;nbsp; viktorijanskih kuća. Godinama je to bila radnička oblast gde su živeli uglavnom poljski i drugi evropski doseljenici. Početkom šezdesetih, jeftine kirije počele su da privlače nove stanovnike, od kojih su mnogi bili iz North Beach-a.(Haight Ashbury Street Sign, 1967)Veze između bitnika i Haight Ashbury-ja bile su jake. Jedan od prvih novih stanovnika bio je pesnik Michael McClure, koji se 1966. proslavio dramom The Beard (Brada), i koji je, zajedno sa Allen Ginsbergom, pomagao organizaciju prvog skupa hipika.Mada su hipici imali stavove slične stavovima bitnika, vremena su se promenila. McCartyjevo doba je prošlo, vijetnamski rat i građanska prava postali su sporna pitanja, a pojavile su se i neke nove stvari za uživanje - rock i acid. Lokalna rock muzika počela je da se razvija kad su folk muzičari prešli na električne instrumente. Do kraja leta 1965. godine, pioniri novog soja su se okupili.The Charlatans, u odelima sa divljeg zapada, tog leta su svirali verovatno prvi pravi San Francisco rock - ironijom sudbine u Nevadi, Virginia City. Bili su u površnim vezama sa članovima grupe the Family Dogg, koji su živeli u ulici Pine, nekoliko blokova od Haighta. Kasnije te godine, the Charlatans su odsvirali tri svirke za koje se priznaje da su prve rock žurke u gradu. Posle toga, većina stanovnika Haight Ashbury-a pojavljivala se u kostimima kauboja, indijanaca, rečnih kockara. Rođen je hipi imidž. (&quot;How Do!&quot; Fellowship in Golden Gate Park, San Francisco, CA 1967 By Robert Altman)The Family Dogg su pomogli organizaciju trodnevnog Trips festivala za novu 1967. godinu u Filmore Auditoriumu u crnačkom getu koji se graničio sa Haight Ashbury-jem. Jedan od ljudi koji je uvideo novčani potencijal ovakvih poduhvata bio je Bill Graham koji je počeo da organizuje koncerte u&amp;nbsp; Filmore Auditoriumu. Međutim, pravi muzički centar zajednice postao je Avalon Ballroom, pod vođstvom Chet Helmsa, angažujući grupe kao 13th Floor Elevators, Kaleidoscope, Youngbloods, kao i mnoge lokalne grupe. Blizu Avalona, the Panhandle, koristio se kao baza iz koje su the Diggers - neka vrsta underground Samarićana - delili besplatnu hranu.(&quot;Chet Helms&quot; 1969 By Robert Altman )Život u Haight Ashbuy bio je, kad god je to bilo moguće, jedna žurka bez prestanka. Ljudi su radili - ali uglavnom poslove u kojima su uživali i za koje su smatrali da će koristiti zajednici. Psychodelic Shop u ulici Haight br.1535, prodavnica u kojoj je mogao da se kupi pribor za uživanje droge i psihodelični posteri, bila je takođe i mesto sastajališta i centar za informacije. Pošto je zajednica počela da privlači sve veću pažnju, izbeglice sa raznih strana su se skupljale u Haightu u potrazi za drogom i slobodnom ljubavi. Gradski oci postajali su sve zabrinutiji, a slobode kojima su se hipici dičili, počele su da bivaju ugrožavane.Na mnogo načina, &quot;Leto Ljubavi&quot; 1967. bilo je u isto vreme vrhunac i kraj Haight Ashbury zajednice. Događaji kao &quot;Human Be-In&quot; održan januara 1967, bili su vrlo uspešni, a muzika je postajala sve bolja i bolja. Međutim, velika zainteresovanost masovnih media za Haight Ashbury prouzrokovala je veliki priliv došljaka koje zajednica nije mogla da pomaže. Taj priliv takođe je doveo do komercijalizacije narkomanske scene, i po mišljenju Jerry Garcie, do uvođenja&amp;nbsp; starih, krutih vrednosti sa Istočne Obale koje su bile u suprotnosti sa životnim stilom i filosofijom hipika: &quot;...Nemogućnost da se može reći Beži...Briši... govori nam nešto o tome šta je nedužnost. To je ono čemu se više ne dopušta da bude nedužno.&quot;(The Human Be-In; Golden Gate Park, 1967 )Osećajući promenu, frikovi su se odselili. Iza njih su ostale žrtve nečistog esida. Ubistva, silovanja i prostitucija dostigli su alarmantne razmere. Zdravstvene vlasti nisu mogle da se nose sa ovakvom situacijom, i bolesti su se raširile. Bilo je čak i glasina da se pojavila kuga. Od sredine 1968. godine Haight Ashbury je postao geto spid frikova i uličnih siledžija.(Haight Ashbury map)&amp;nbsp;&amp;nbsp; 1. Hippie Hill: the public forum, picnicking spot and primal social setting of the neighborhood.&amp;nbsp;&amp;nbsp; 2. The Diggers' Free Frame of Reference and Free Store&amp;nbsp;&amp;nbsp; 3. The Radha-Krishna Temple&amp;nbsp;&amp;nbsp; 4. Far-Fetched Foods, also known as Blind Jerry's: the first health food store in the Haight&amp;nbsp;&amp;nbsp; 5. Mouse Studios/Pacific Ocean Trading Co.: poster gallery&amp;nbsp;&amp;nbsp; 6. The I-Thou coffee shop&amp;nbsp;&amp;nbsp; 7. Quasar's Ice Cream&amp;nbsp;&amp;nbsp; 8. The Trip without a Ticket: a later incarnation of the Free frame of Reference&amp;nbsp;&amp;nbsp; 9. The Hip Job Co-Op: job referrals&amp;nbsp; 10. The Straight Theater: a movie theater converted to dance hall&amp;nbsp; 11. 42 Belvedere, where Rudolf Nureyev and Margot Fonteyn were busted&amp;nbsp; 12. The Shire School: tuition-free Summerhill-inspired primary school&amp;nbsp; 13. The Haight-Ashbury Free Medical Clinic (located at Happening House)&amp;nbsp; 14. Tracy's Donuts: popular gathering place because of its late hours&amp;nbsp; 15. The Pall Mall Cocktail Lounge: started serving &quot;Love Burgers&quot;&amp;nbsp; 16. The Print Mint: a poster gallery started after the tenant, a Berkeley book dealer, was denied a license to sell used books in the Haight&amp;nbsp; 17. The Psychedelic Shop: books, records, paraphernalia, meditation room&amp;nbsp; 18. Mnasidika: first hip shop on Haight Street&amp;nbsp; 19. The Blue Unicorn: first coffee house in the neighborhood, opened 1963&amp;nbsp; 20. 710 Ashbury, the Grateful Dead house&amp;nbsp; 21. The Blushing Peony (also, at various times, Skinnidippin, Middle&amp;nbsp; 22. All Saints Episcopal Church: lent its facilities to the Diggers over the objection of parishioners&amp;nbsp; 23. The Panhandle: scene of free rock concerts and Diggers' free feeds&amp;nbsp; 24. The Drogstore Cafe&amp;nbsp; 25. The Phoenix: paraphernalia shop--pipes, papers, incense, Indian goods. The offices of the &quot;Oracle&quot; were upstairs&amp;nbsp; 26. 112 Lyon: Janis Joplin's apartment&amp;nbsp; 27. 1360 Fell, Allen Ginsberg's sometime residence&amp;nbsp; 28. Huckleberry's for Runaways: housing and counseling for runaway minors&amp;nbsp; 29. The Albin place, 1090 Page: birthplace of Big Brother and the Holding Company&amp;nbsp; 30. The Tape Music Center: Charlatans' rehearsal hall, Bill Ham's light show performances, Anna Halprin Dance Troupe, electronic music performances, SF studio of Berkeley radio station KPFA-FM&amp;nbsp; 31. Magic Theater for Madmen Only: primordial hippie boutique 
</description>
    <pubDate>Wed, 13 Sep 2006 13:10:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/subkultura/4760/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Psihodelična scena Kalifornije (II)</title>
    <description>Drugi muzički stil bio je protestna folk pesma. Pojavio se Bob Dylan, građanska prava su postala goruće pitanje, a uzbuđenje zbog rata u Vijetnamu je raslo. Sa Beatlesima, koji su pokazali da rock muzika može biti i te kako zabavna, spoj između društveno aktuelne lirike i &quot;engleskog sounda&quot; pokazao se neodoljivim. Novi pokret je u početku bio spontan. Krajem 1965. godine, L.A. industrija ploča prihvatila je svakog ko je mogao postati protestni pevač, pod uslovom da donese novac sve je bilo u &quot;poruci&quot;. U tom procesu snimljene su i neke odlične ploče - &quot;Eve of Destruction&quot; Barry McGuiere-a, mnoge ploče grupe the Turtles, itd..Bob DylanDo 1966. godine, žanr protestne pesme počeo je da nestaje, deleći se na dve struje. U jednoj su bili the Mamas and Papas, Spanky and Our Gang i Harpers Bizarre koji su nežnim harmonijama išli trnovitim putem između sladunjavih šlagera i soft rock-a. Drugu struju sačinjavali su folk orijentisane grupe koje su se kretale ka rock-u i bili pioniri L.A. psihodelične scene koje će ubrzo privući pažnju medija.Mamas and PapasU početku, L.A. psihodelična scena predstavljala je dekadenciju Hollywooda sa nekim novim začinima. Klubovi kao Ciro`s i the Whiskey bili su krcati imućnim filmadžijama koji su tražili nova uzbuđenja. The Trip, film Petera Fonde precizno oslikava period u kome je nastala muzika grupa kao što su Buffalo Springfield, Love i Kaleidoscope. Mada je muzika svih ovih grupa bila bazirana na folku, bilo je i grupa čija muzika to nije bila - the Doors i the Mothers of Invention pre svih. Ličnost i stil života Jim Morrisona su tipično hollywoodski, a Zappina muzika, u pojedinim delovima, precizno odslikava L.A. trash kulturu.Buffalo SpringfieldDruga strana medalje &quot;Grada Snova&quot; je da je to najružnije, najzagađenije mesto na zemlji. Uprkos činjenici da je u njemu nastalo mnogo inovacija u muzici, L.A. je ipak samo pratio trendove, nije ih stvarao. Do 1967. godine, psihodelična rock scena u L.A. bila je kopija onoga što se dešavalo 400 milja dalje, u San Franciscu. Ranije je L.A. uvek uspevao da bude centar trendova, čak i kad ih nije stvorio, međutim, razvojem San Francisco zvuka i kulture to više nije bilo moguće. Velike kompanije su iznenada postale svesne da se glavne stvari dešavaju u San Franciscu, i da tamošnje grupe ne predstavljaju samo lokalne atrakcije, već da stvaraju muziku koja slušaoce celog sveta pogađa u žicu.the DoorsMuzička scena San Francisca nije nastala preko noći. Kao i Liverpoolski sound pre njega, ovaj muzički fenomen ima svoju istoriju. Većina San Francisco bendova je postojala više od godinu dana kada je 1967. godine počeo veliki porast interesovanja za njih, a većina muzičara se od početka 60-ih bavila muzikom. Da li je postojao autentični San Francisco sound, pitanje je za diskusiju. Većina grupa je svirala električnu mešavinu folk rock-a sa dodacima pozajmljenim iz jazz-a, blues-a, istočnjačke, pa čak i klasične muzike. Za razliku od L.A. bendova, koji su uglavnom bolje zvučali u studiju, bendovima iz S.F. je živi nastup bio mnogo važniji. Muzika je bila spontana, lepršava, vrlo često sa dugim improvizacijama, i nazvana je acid rock. Važnije od same muzike je ono što je ona predstavljala: nove odnose između izvođača i publike i novu ideju o mogućnostima rock-a.Monterey Pop FestivalPoster promoting the festivalVeliki L.A. - S.F. susret odigrao se juna 1967. na Monterey Pop Festivalu. Mada je L.A. organizovao festival i uprkos učešću grupa The Byrds i Buffalo Springfield, pokazalo se da su grupe iz San Francisca prave zvezde, Grateful Dead, Jefferson Airplane i Big Brother &amp;amp; the Holding Co (sa Janis Joplin), Monterey je bio prekretnica. Posle festivala, ljudi iz A&amp;amp;R su preplavili San Francisco, jureći i nudeći ugovore za snimanje svakome ko je imao dugu kosu. Leto ljubavi je stiglo u San Francisco i barem za neko vreme, grad je postao muzički centar Californie i sveta.Grateful Dead</description>
    <pubDate>Sun, 10 Sep 2006 14:11:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/subkultura/4649/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Psihodelična scena Kalifornije (I)</title>
    <description>
  Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina, California je bila Meka američkog sna. Bila je to zlatna zemlja večitog leta i obala koju zapljuskuju talasi okeana,&amp;nbsp; a sam grad Los Angeles predstavljao je sve moderno i napredno. Međutim, do kraja&amp;nbsp; šezdesetih, &quot;najhipi&quot; grad u Kalifornji bio je, bez sumnje, San Francisko. Ova promena označila je definitivan pomak u rock muzici. Popularna muzika je u LA-u bila deo etabliranog sistema; međutim, san Francisko je predstavljao nešto drugo - rock kao kontra-kulturu, stil života i kao muziku izvan korporacijske strukture biznisa.Otkada je Hollywood dvadesetih godina postao svetski centar zabave, uvek je u južnoj Kaliforniji bilo ljudi sa mnogo novca i sa mnogo vremena da potroše taj novac. Dokolica je dobila sasvim novo značenje. Šta god poželeli - droge, seks ili piće za vreme prohibicije -&amp;nbsp; dobili bi; a kada je bilo moguće na legalan način, neko bi to sve to lepo upakovao i ponudio masama.Tridesetih i četrdesetih godina filmska industrija se ubrzano razvijala i omogućavala razvoj televizije, radia, diskografske industrije. Do početka šezdesetih, sve važne diskografske kuće su u LA-u, a neke, kao Columbia ili Warner Bros, su ogranci filmskih kompanija. Postići uspeh značilo je biti u LA-u.Annette FunicelloNa plažama se razvio potpuno novi stil života, a prihvatili su ga tinejdžeri koji su imali pristup bogatstvu svojih roditelja. Uživali su u dugim letnjim odmorima, a izgledalo je kao da su obdareni (posebno devojke) skoro natprirodnom lepotom. Posmatraču sa strane sve je to izgledalo nestvarno, posebno ono što je prikazano u filmovima Annette Funicello na beskrajnim zabavama na plaži. Međutim, nije sve bilo u plažama, išlo se u bioskope za automobile (drive-in), vozila su se velika, sportska kola, a sve je to većini tinejdžera izgledalo nedostižno. Bilo je neizbežno da se uz ovakav bezbrižan način života razvije i odgovarajuća muzika. Dick Dale je bio prvi čija je muzika govorila o jahanju na talasima - surfingu; međutim, tek kada je Dennis Wilson predložio svojoj braći da napišu pesmu o surfingu, rodio se novi muzički žanr.Tradicionalna uloga Hollywooda je bila u tome da proizvodi mitove, a sada su na svom pragu našli jedan koji su mogli prodati celom svetu. Čak i oni tinejdžeri koji su živeli hiljadama kilometara od najbliže plaže, sanjali su o surfu dok su ih sa gramofona zapljuskivale divne harmonije. Do kraja 1963. godine, surfsound je osvojio celu Ameriku, a do kraja 1964. The Beach Boys su bili poznati u celom svetu.Ali sve stvari brzo izlaze iz mode, krajem 1964. godine Amerika je bila zahvaćena Beatle-manijom. Iznenada su blede, dugokose britanske grupe postale i muzički i vizuelno mnogo privlačnije od preplanulih Amerikanaca. Želeći da bude prvi u novom trendu, LA je raširenih ruku dočekao novi stil. Britanski mod izgled - ili njegova pomalo bizarna američka varijanta - savršeno je odgovarala veselom LA-u.    
</description>
    <pubDate>Thu, 07 Sep 2006 13:54:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/subkultura/4568/</link>
    </item>
    
</channel>
</rss>