<?xml version="1.0" encoding="windows-1250"?>
<rss version="2.0">
<channel>
<title>U zemlji snova</title>
<description>&quot;Svako ima jedan par krila,ali samo oni koji sanjaju nauce da lete&quot; Jim Morrison (1943-1971)</description>
<link>https://www.blogoye.me/leptiric/</link>
<language>sr</language>
<lastBuildDate>Sun, 19 Jul 2026 12:39:34 +0200</lastBuildDate>
<generator>BlogOye!</generator>

    <item>
    <title>Daljina...</title>
    <description>
Zaboli me ponekad
ova daljina izmedju nas
i obale predaleke,
kad te ne mogu cuti,
kad ti ne mogu prici,
kad te srce sluti
a pogled ne dostize.

Zaboli me ponekad
i zelja u meni
sto se ktije
i koju gusim
i zapetljano klupko misli
u mojoj glavi
sto me s tobom cvrsto veze.

I ti me zabolis ponekad
kad pomislim da te imam
a onda se razliju boje na mom nebu
i sruse se na mene moji sni,
iz rusevine moga srca
poput duge razastrele se boli.</description>
    <pubDate>Sun, 20 May 2007 21:13:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/leptiric/14291/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Jutros</title>
    <description>
Jutros sam dotaknula rosu
I oprala svoje bestidne misli
U svetoj vodi zivota

Ulovila leptira i pokusala zatociti
Njegovu nevinu lepotu
U staklenoj suzi svojih sretnih misli

Htela sam da zagrlim sunce
Odvedem njegovu nesebicnu toplinu
U odaje svoje smrznute duse

Nocas sam pokupila svoje snove
I odvela ih u riznicu secanja...
Jer ne zelim vise sanjati!!

Ubila sam svoje krhka secanja
Rukom ponosa i stida..
Jer ne zelim vise osecati!

Zaljubila se u kamen
U njegovo hladno srce
Jer me on nece nikad povrediti!!</description>
    <pubDate>Fri, 18 May 2007 21:20:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/leptiric/14189/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Ne Ostavljaj Me....</title>
    <description>
Ne ostavljaj me samu
Prijatelju dragi..
U&amp;nbsp; P r o l e c e&amp;nbsp; zivota moga.
&amp;nbsp;
Kad zivot ko cvetno&amp;nbsp; je polje
I mislim da vecno ce tako biti
I jos ce biti lepse,jos ce biti bolje.
&amp;nbsp;
Mi govorimo o raskosi duge
Zudnja je nasa najveca od svega
Ne znamo za boli,ne znamo za tuge.
&amp;nbsp;
Ne ostavljaj me samu
Prijatelju dragi
U pravom L e t u&amp;nbsp; zivota moga.
&amp;nbsp;
Kada zelja za zeljom krece
Kad nemamo jos rane na dusi
I samo jedan put je do srece.
&amp;nbsp;
Ne ostavljaj me samu
Da ne budem zalutala ptica plavih krila
Da ne srusim sve sto sagradismo sami
Razbij tamu sto se oko mene svila.
&amp;nbsp;
Ne ostavljaj me samu
Prijatelju dragi
U&amp;nbsp; J e s e n i&amp;nbsp; zivota moga
&amp;nbsp;
Ne ostavljaj me samu
Kad me hvata bolna sjeta
Misli na one divne dane
Na prekrasna topla Leta
&amp;nbsp;
Jos uvek imamo dovoljno snage
Da maknemo s puta sve sto nam smeta
Da sacuvamo uspomene drage.
&amp;nbsp;
Ne ostavljaj me samu
Prijatelju dragi
U&amp;nbsp; Z i m u&amp;nbsp; zivota moga
&amp;nbsp;
Al ako ti ponestane snaga
Ako moras ici
Nek me i dalje prati
Tvoja sjena draga,
Ali me N I K A D A
Ne ostavljaj samu!!</description>
    <pubDate>Fri, 18 May 2007 20:09:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/leptiric/14186/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>.....</title>
    <description>
&amp;quot;I trudim se da budem jaka
da me pamtis kao takvu,
al cim se vrata zatvore
ja vristacu..
Zagrli me
Stegni jako kao pre
da utonem u tvoje tople dlanove..&amp;quot;</description>
    <pubDate>Mon, 14 May 2007 23:57:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/leptiric/13992/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>....</title>
    <description>
Opet lomis ogledala
uzalud se trudis da zaboravis
samo ces tugu razbiti na vise delova
mozaik secanja zaboli u svitanja
neka jutra daleka i snena
onda se zapitas ponekad
hoces li prepoznati misao koju si cuvao
uz kafu u nekom kantunu svog vremena
dali se igrala
ili je zaista volela
hoce li se ona tebe setiti
u sumraku neke davne godine 
uz zamagljene prozore
dali ce i tada biti ona ista
ili&amp;nbsp;mozda bolja
i onda ces se izgubiti
u onom istom lavirintu gde si je i sreo
cezljivu i daleku
divlju zabludu koju nisi ukrotio
zato sto je toliko licila na tebe
zaboravices koje pesme je volela
cega se plasila
i kako je slatko lagala
ostace samo staklic tog vremena
neka cezljiva secanja
i gorka praznina koja ubija
par nasvrljanih pesama
I ONA
tvoja divlja neukrotiva</description>
    <pubDate>Mon, 14 May 2007 17:47:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/leptiric/13941/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Leptir</title>
    <description>Verujem da nema nikoga od nas ko nije upoznao teskoce i probleme zivota.Po nekada nam se teskoce cine nepromostive i neresljive.Ipak,uvek postoji resenje i izlaz.I upravo te teskoce cine nas zivot vrednijim i bogatijim.Nakon svake prepreke koju predjemo uz teskoce,osecamo se jacim i ustrajnijima.
&amp;nbsp;
Ako ste posustali,ako ste se umorili,ako ne znate kako i zasto dalje,procitajte sledece redove..


Jednog dana,pojavio se maleni otvor na cauri.
Covek je sedeo i gledao kako se leptir nekoliko sati
muci da bi izvukao svoje slabasno telo kroz taj 
maleni otvor.

Onda je leptir stao.
Cinilo se da ne moze dalje.


Zato je covek odlucio pomci leptiru;
uzeo je makaze i zarezao cauru.
Leptir je s lakocom izasao.
Ali je imao krhko telo i smenzurana krila.


Covek je nastavio da posmatra leptira,ocekujuci da
&amp;nbsp;ce se svakog trenutka krila otvoriti i rasiriti,
kako bi podrzala leptirovo telo i osnazila ga.


Medjutim nista se nije dogodilo!
Leptir je celi svoj zivot proveo puzeci okolo
sa slabasnjim telom i nerazvijenim krilima.
Nikad nije poleteo.


Covek uprkos svojoj ljubaznosti 
i dobrim namerama,nije razumeo da je poteskoca
kroz koje leptir mora proci,
izlazeci iz caure, omislio Bog,
kako bi krv iz tela leptira protekla u krila i kad se oslobodi caure
da bude spreman leteti.


Ponekad su poteskoce upravo ono sto trebamo u zivotu...
Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka,
osakatio bi nas.Nikad ne bi postali onoliko snazni
koliko mozemo biti.Nikad ne bi smo mogli leteti.


Trazila sam SNAGU..
I Bog mi je dao poteskoce koje su me osnazile.
Trazila sam MUDROST..
I Bog mi je dao probleme koje je trebalo resiti.
Trazila sam BOGATSTVO
I Bog mi dao mozak i telo da mogu raditi.
Trazila sam HRABROST
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo savladati.
Trazila sam LjUBAV..
I Bog mi je dao ljude kojima treba pomoci.
Trazila sam USLUGE..
I Bog mi dao prilike.
Nisam dobila nista od onog sto sam trazila..
Ali sam dobila sve sto mi je trebalo.


Zivi zivot bez straha i suoci se sa preprekama,i znaj da ih sve mozes savladati.


PS;SA OVIM POZDRAVLJAM SVE BLOGERE!









</description>
    <pubDate>Mon, 14 May 2007 13:04:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/leptiric/13882/</link>
    </item>
    
</channel>
</rss>