<?xml version="1.0" encoding="windows-1250"?>
<rss version="2.0">
<channel>
<title>hannibal ante portas</title>
<description>per aspera ad astra</description>
<link>https://www.blogoye.me/hannibal/</link>
<language>sr</language>
<lastBuildDate>Sat, 18 Jul 2026 14:24:56 +0200</lastBuildDate>
<generator>BlogOye!</generator>

    <item>
    <title>Razmišljanja o Samom Sebi...</title>
    <description>
Prethodnih nekoliko dana razmi&amp;scaron;ljam pretežno o sebi, o svom životu, &amp;scaron;ta sam stekao, &amp;scaron;ta izgubio, &amp;scaron;ta i kako dalje... mnogo razmi&amp;scaron;ljanja, mnogo pitanja, ne toliko mnogo odgovora... Ipak, neke zaključke sam izvukao...

Razmi&amp;scaron;ljao sam o tome koliko sam dobar, koliko sam sposoban da sam sa sobom izađem na kraj... vrlo težak posao... Mislim da je često mnogo lak&amp;scaron;e pomoći drugom, naći pravi odgovor i savet, nego samom sebi...

Rečeno mi je da sam nesavr&amp;scaron;en, da mi mnogo toga fali, da ne radim na samom sebi, da se jednostavno ne trudim, jer je tako lak&amp;scaron;e... Možda je to i tačno, samo je pitanje za&amp;scaron;to je to tako...

Od malena nas roditelji vaspitaju da budemo bolji, da želimo vi&amp;scaron;e i da radimo na ostvarenju tih želja, da konstantno napredujemo, da se usavr&amp;scaron;avamo... Da, naravno da tako treba, kasnije u životu tu ulogu naslede neki dugi ljudi, koji pričaju iste stvari, ali ne iz istog razloga...

Treba biti bolji, treba raditi na sebi, treba težiti ostvarenju ciljeva i snova, ali po koju cenu... Svako od nas, koliko god bio zadovoljan ili nezadovoljan sobom, ne&amp;scaron;to je postigao, ima za sobom rad i ostvarene rezultate, bolje ili lo&amp;scaron;ije... Ko je najpozvaniji da sudi o tome, koliko je to dobro, od nas samih? Ko nas bolje poznaje, da bi mogao da utvrdi koliko smo postigli, koliki je to deo na&amp;scaron;ih ciljeva, da li ići jo&amp;scaron; napred ili se zadovoljiti postignutim, od nas samih?

Nesavr&amp;scaron;en sam, apsolutno stojim na tome i nikada i nisam tvrdio drugačije... Neki smatraju da mogu mnogo bolje, neki da je to moj maksimum, ali... zar je bitno &amp;scaron;ta drugi misle? Naravno da jeste... i to nam postaje toliko bitno da zaboravljamo na sebe same... &amp;scaron;ta mi o tome mislimo, da li smo mi zadovoljni...

Postojala je osoba u mom životu koja se užasno mnogo trudila da mi dokaže da mogu bolje, koja je poku&amp;scaron;avala da me natera da dam svoj maksimum, da ispunim svoje želje... ili... da li su to zapravo njene želje? Da li je to radila zato &amp;scaron;to je želela meni sve najbolje ili je jednostavno htela da ima pored sebe skoro savr&amp;scaron;eni uzorak Mu&amp;scaron;karca, kojim bi se hvalila i pokazivala ga porodici i prijateljima? Ne znam, vi&amp;scaron;e nije ni bitno &amp;scaron;ta je htela da postigne, bitno je samo ono &amp;scaron;ta je postigla... Naučila me je da razmi&amp;scaron;ljam o sebi, da razmi&amp;scaron;ljam o svom mogu- ne mogu, hoću-neću... 

Zaključak: Hoću da budem ono &amp;scaron;to jesam... Mogu mnogo bolje, i to ću uraditi kada ja to budem Hteo i na način na koji budem Hteo! Nesavr&amp;scaron;en sam i ponosam sam na to &amp;scaron;to jesam...Napravio sam u životu mnogo gre&amp;scaron;aka i gluposti, i prema sebi i prema drugima, naročito prema njoj, ali to me ne čini lo&amp;scaron;im čovekom... to me čini jednostavno Čovekom... a to je vi&amp;scaron;e nego &amp;scaron;to većina ljudi može da shvati i uradi...

Toliko...</description>
    <pubDate>Sat, 21 Jul 2007 01:43:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/hannibal/17327/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Veze i Vezice i Još Ponešto</title>
    <description>
&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp; Vidim da se ovde mnogi žale na &amp;quot;ljubavni&amp;quot; život, ili bar na nedostatak istog. To je meni potpuno razumljivo, jer mislim da čovek bez ljubavi nije ono &amp;scaron;to bi trebalo da bude. Samo, takođe smatram, da su ljudima porasli apetiti i kriterijumi, bar kada je izbor partnera u pitanju. Svako traži najbolje za sebe, to naravno, ali čini mi se da ljudi danas preteruju malo. Naročito se to odnosi na ljude koji su pre&amp;scaron;li određeni broj godina i koji rezonuju: &amp;quot;bolje celog života da ostanem sam, nego da budem sa nekim ko nije savr&amp;scaron;en&amp;quot;.

&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp; Jesam mlad i nemam želju ni nameru nikome da popujem niti da solim pamet, ali mislim da je mali broj ljudi kojima usamljenost ne smeta i zato mislim da je mnogo bolja ideja naći nekog, makar i znati da nije savr&amp;scaron;en, nego provesti veći deo životu usamljen, ali to je samo moje mi&amp;scaron;ljenje...

&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp; U svakom slučaju, ovo nije prozivka ni za koga i ne bih voleo tako da se shvati. Ovo je samo moj način da kažem ljudima: GO FOR IT, cimajte se, rizikujte, volite i dobićete za uzvrat, kad tad, možda i nikad, ali je zaista lep&amp;scaron;e živeti i voleti, nego životariti i čekati ljubav...

&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp; Toliko od mene za početak, nadam se dugom i srećnom druženju sa svima vama.</description>
    <pubDate>Wed, 18 Apr 2007 12:43:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/hannibal/12648/</link>
    </item>
    
</channel>
</rss>