<?xml version="1.0" encoding="windows-1250"?>
<rss version="2.0">
<channel>
<title>Utočište</title>
<description>His madness, his madness keeps him sane .</description>
<link>https://www.blogoye.me/deliriumboy/</link>
<language>sr</language>
<lastBuildDate>Fri, 17 Jul 2026 16:14:57 +0200</lastBuildDate>
<generator>BlogOye!</generator>

    <item>
    <title>Love is dead .</title>
    <description>Dobijam gomilu nekih ljubavnih pisama.
&amp;Scaron;to je najcrnje od svega anonimus ih &amp;scaron;alje na moju staru adresu ,odnosno adresu mojih roditelja.
 Dvanaest pisama ispunjenih raznim citatima,kaligrafijom,zagonetkama i meni nepoznatim stvarima.
 U zadnjem je pisalo da će ih biti jo&amp;scaron; 88.
Veselo .
Imaću jo&amp;scaron; dosta prilika da sedim s kevom,čitam ih i umirem od smeha.
Sigurno je u pitanju neka budaletina.
Za mene se retko kad lepe normalne osobe.
Uvek sam želeo da budem toliko kul da imam svog stalker-a ali sad me sve to poprilično pla&amp;scaron;i.
Ono &amp;scaron;to se nekad zvalo ljubav danas je patologija.
Svi traže nekog,ja tražim sebe
i ne osećam ni&amp;scaron;ta,
jebeno ni&amp;scaron;ta.


Posle skoro 48 sati u budnom stanju konačno ću se sru&amp;scaron;iti u krevet.Sad uskoro.
Osećam neopisivu potrebu brisanja silnih informacija iz mozga.
Krevet me zove.
&amp;nbsp; Razum zajedno sa zadnjim molekulima i atomima snage i koncentracije  prosto vri&amp;scaron;ti i ponavlja kako ne želi da se ugasi i umre,
a du&amp;scaron;a iritantnim &amp;scaron;aputanjem govori kako je svejedno .
Umor će uskoro pobediti.
A ja ću se sutra možda osećati živo.


</description>
    <pubDate>Mon, 22 Jun 2009 10:20:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/deliriumboy/65660/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>used to be</title>
    <description></description>
    <pubDate>Tue, 02 Jun 2009 20:42:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/deliriumboy/64691/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>change</title>
    <description>&amp;nbsp;</description>
    <pubDate>Tue, 26 May 2009 02:38:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/deliriumboy/64328/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Pismo u boci</title>
    <description>Moje sauce&amp;scaron;ce,svim onima koji su negde izgubili delove sebe,jer i ja sam osetio taj bol .




Drago samopouzdanje,nedostaje&amp;scaron; mi.
Pro&amp;scaron;lo je mnogo vremena odkad sam osetio tvoje toplo prisustvo.
Poku&amp;scaron;ao sam da nastavim dalje,koliko god da je bilo te&amp;scaron;ko.
U zadnje vreme je bilo prilično stresno.
Samosvest se uselila,u početku su ona i sigurnost delili prostor,ali pozitivno razmi&amp;scaron;ljanje je bilo previ&amp;scaron;e toksično za samosvest.
Isterala je sigurnost napolje.
Plakao sam danima,bilo je zaista užasno ali sigurnost se i dalje javlja s vremena na vreme .
Nikada previ&amp;scaron;e često ali i to se računa .
Tražio sam te na raznim mestima,u zabačenim ulicama,spavaćim sobama,novim klubovima,na početku i dnu fla&amp;scaron;e,u oblacima opojnih dimova,na početku i kraju linija.
Ali nisam te prona&amp;scaron;ao.
Nakon toga sam se udaljio od sveta,nisam mogao da opravdam svoje užasno lo&amp;scaron;e držanje.
Izbegao stare ljude,upoznao nove.
Po&amp;scaron;ao sam i na faks, mislio sam da ću te možda sresti ili videti tamo,ali nisi bilo ni tamo .
Voleo bih da se vrati&amp;scaron;.
Ne znam &amp;scaron;ta sam to učinio da bih te naljutio, i načinio da ode&amp;scaron; .
Ali znam da mi je žao,znam da se kajem,znam da hoću da se vrati&amp;scaron;.

Sa iskrenim željama da si ovde.

Du&amp;scaron;a</description>
    <pubDate>Fri, 15 May 2009 10:02:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/deliriumboy/63913/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Zbogom</title>
    <description>Često si bila dosadna i nesnosna
&amp;nbsp;a opet si me odu&amp;scaron;evljavala,
jer ti si umela da živi&amp;scaron;,
&amp;nbsp;onako kako ja nikada nisam .


Počivaj u miru.
Počivaj sama.
Počivaj izbledela.
Ali ne i zaboravljena.




U sećanje voljenoj babi koja mi je pružila utoči&amp;scaron;te i volela život,dok su ga se drugi pla&amp;scaron;ili .


&amp;lt;object width=&amp;quot;425&amp;quot; height=&amp;quot;344&amp;quot;&amp;gt;&amp;lt;param name=&amp;quot;movie&amp;quot; value=&amp;quot;http://www.youtube.com/v/jt94dqu30T8&amp;amp;hl=en&amp;amp;fs=1&amp;quot;&amp;gt;&amp;lt;/param&amp;gt;&amp;lt;param name=&amp;quot;allowFullScreen&amp;quot; value=&amp;quot;true&amp;quot;&amp;gt;&amp;lt;/param&amp;gt;&amp;lt;param name=&amp;quot;allowscriptaccess&amp;quot; value=&amp;quot;always&amp;quot;&amp;gt;&amp;lt;/param&amp;gt;&amp;lt;embed src=&amp;quot;http://www.youtube.com/v/jt94dqu30T8&amp;amp;hl=en&amp;amp;fs=1&amp;quot; type=&amp;quot;application/x-shockwave-flash&amp;quot; allowscriptaccess=&amp;quot;always&amp;quot; allowfullscreen=&amp;quot;true&amp;quot; width=&amp;quot;425&amp;quot; height=&amp;quot;344&amp;quot;&amp;gt;&amp;lt;/embed&amp;gt;&amp;lt;/object&amp;gt;</description>
    <pubDate>Wed, 13 May 2009 01:43:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/deliriumboy/63809/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Bez nekih značajnih promena</title>
    <description>Proždirem bajadere u dva ujutru,bacam celofan i opu&amp;scaron;ak kroz prozor,verovatno pravo nekom nesretnom prolazniku na glavu.
Ovo veče je stvoreno za jahanje po fejsbuku i zlostavljanje dosadnih aplikacija i kvizova u i&amp;scaron;čekivanju da će se desiti ne&amp;scaron;to zanimljivo,da će početi neki dobar film na nekvalitetnom televizijskom programu.
Tu i tamo ću se od&amp;scaron;unjati do kupatila, i trudiću se da budem &amp;scaron;to ti&amp;scaron;i da ne bih nikog probudio,često ni svetlo ne upalim jer se uzdam u svoje poznavanje domaćeg terena i očiju sokolovih i na kraju uvek oborim ne&amp;scaron;to poput rolne toalet papira ili uredno poređanih izbeljivača i hemikalija.
I naravno zveknem se o ćo&amp;scaron;ak ve&amp;scaron; ma&amp;scaron;ine ili lavaboa a tri dana posle, mi nikad nije jasno odakle mi modrice na čudnim mestima.





Te&amp;scaron;im se mi&amp;scaron;lju da će sve proći
da je moglo biti i mnogo gore
i onda mi se prevrne želudac 
i stegnu žile u telu,
pri samoj pomisli na to
i sve postaje nepodno&amp;scaron;ljivije .



Jo&amp;scaron; jedan vikend
nakon niza radnih dana
sadržajno praznih,
poput novih neotvorenih sveski,
bez linija i kvadratića
preskočiću izlazak,
prevrtati se po krevetu
s lažnom namerom da  zaspim,
tražiću neku animaciju
sve manje verovati u ispravnost 
svoje glupe odluke,
i sve vi&amp;scaron;e puniti pepeljaru .

Slu&amp;scaron;aću tuđe savete
i poku&amp;scaron;avati da promenim sebe
gojiću se,mr&amp;scaron;aću,puniću ormar,bacati stare stvari
skraćivaću kosu,pu&amp;scaron;tati je
dobijaću taman ten,ostajati beo
bataliću poroke, vraćati se istim
praviću se fin, i ostati pokvaren
i na kraju osećati strah
i shvatiti da ovu osobu
koju gledam u odrazu 
uop&amp;scaron;te ne poznajem
i naglas se prodrati
kako ne želim da menjam sebe
jer želim da promenim svet .


Zamaraju me ove nasumične i haotične misli
koje ne mogu da pohvatam i defini&amp;scaron;em
zavaravaću sebe da su se izgubile negde u loknama
provoditi sate pred kompjuterom,ogledalom i u kadi
ponavljajući sve iznova i iznova
retko kad dolazeći do satisfakcije
samim sobom
i nastavljati da živim
svoj život bez sebe .


Hoću, a ne mogu
da promenim ovaj devijantni mehanizam
unutar svoje glave
koji se samo vrti i vrti,unazad
u nadi da će uhvatiti trenutak
kad je do&amp;scaron;lo do potpunog kolapsa .


</description>
    <pubDate>Mon, 11 May 2009 01:22:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/deliriumboy/63728/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>all is enough</title>
    <description>The sun rises today and sets again.

~   ~   ~   ~   ~   ~   ~   ~

All that is now in my world...

~   ~   ~   ~   ~  ~   ~   ~   ~

is sight,smell,sound,taste and touch.

~  ~   ~  ~  ~  ~   ~   ~  ~   ~

That is all.

~  ~   ~  ~

That is enough.

</description>
    <pubDate>Mon, 02 Mar 2009 02:06:00 +0100</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/deliriumboy/59408/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>4 zida</title>
    <description>Druzeci se sa zadovoljstvom i radoscu
nije progovorio ni rec,
provodio s njima vreme, cuteci.
~ ~ ~ ~&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp; ~ ~ ~~ ~
Nesvesno se borio,odnosio pobedu,
treptajem oka.
Saljuci onaj grch u licu-
u zaborav.


Dok je plivao kroz tisinu,
osmeh je zeleo da se razlije...
~ ~ ~ ~ ~ ~&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp; ~ ~ ~ ~ ~ ~~
1000 rechi je presushilo,
zakljucanih izmedju 4 zida.
Neosvojiv, podsmevao se...
oblacima njegove smrtnosti.
..........................................



Noshen vetrom i posut belim prahom.
Dok je grad mirirsao na srecne ljude i toplo pecivo,
S maskom osmeha pronalazio je utehu.
~&amp;nbsp; ~&amp;nbsp;&amp;nbsp; ~&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp; ~&amp;nbsp;&amp;nbsp; ~&amp;nbsp;&amp;nbsp; ~&amp;nbsp; ~&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp; ~
Shushkaju kesice srece i ostaju prazne.
Dok mu se ochi sjaje u dimu.





Razgovorom je slikao za druge, 
pricajuci radost i zadovoljstvo.
Zaustavljajuci osmeh-iglom za abortus,
delio gladnim ljudima prazne rechi,
dok se nisu zasitili...
~~~~~&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp;&amp;nbsp; ~ ~ ~



Kad rechi nisu bile tu,
bas kao olovni vojnik,
cutao je- i dalje.
U njemu su pljustale kishe...
izmedju 4 zida
............................................



</description>
    <pubDate>Mon, 01 Dec 2008 01:24:00 +0100</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/deliriumboy/53373/</link>
    </item>
    
</channel>
</rss>