samo kratka razmisljanja na sve moguce teme. https://www.blogoye.me/alwayschild/ sr Fri, 17 Jul 2026 11:14:39 +0200 BlogOye! Ja nisma princ nego vitez, i ne jašem bijelog nego crnog konja, i idem ravno kroz pakao, ali idem pravo u raj. A ti sad vidi da li ćeš sa mnom, jer put kroz pakao jako je dug. Ako me pratiš, prati me u stopu! Da ne posegnem i ja za tobom u neku od bezizlaznih raka pakla. Da tamo ne bi ostali vječno. Wed, 09 Mar 2011 23:04:00 +0100 https://www.blogoye.me/alwayschild/86478/ Momenti kad mi je pun svega, kad mi je muka, kad ne volim nikog, kad nikog ne mogu da gledam, da razgovaram ne zelim, kao ni pivo da pijem. Izlazim i pustam noge da me nose kud god one zele, ne kontrolisem ih. Hodam, obilazim grad, uglavnom se krecem sporednim i malim ulicama, koje zaista kriju mnogo toga i ne daju mi da razmisljam, samo me odusevljavaju. One su bas kao i mi mali i nebitni ljudi; koji nisu potrebni masama, koje rijetko ko primjecuje osim onih ciji dom se nalazi tu, a u sebi sadrze pregrst divnih stvari.  A zanima me da li ti ljudi, koji zive tu, primjecuju sve to? Jer to je cesto obrnuto sa nama. Tek kada se pojavim na semaforu, kad treba da predjem magistralu, bulevar, sta god, dolazim k sebi, rastuzim se prizorima, palim cigaru. Zurim, zelim da produzim dalje, zelim da hodam. Tad kao da nemam vremena ni zasta drugo, to kao da mi je posao, i to posao koji volim. Ipak, mali je ova "moj" grad za takve setnje, kud god noge krenu tamo neko zivi. A meni je samo bitno da ne sretnem nikoga, nikoga koga poznajem, tad se gubim, bulaznim, kao idiot. Posle se sam sebi smijem; sta sam lupio kao odgovor na pitanje odakle i gdje idem. A i sta da kazem, ako samo kazem setam bez cilja, bicu proglasen ludakom. Pa, mozda to i nije tako daleko od istine. Pa sta i ako sam lud, da se lijecim necu, a nisam lud. I kao sto i sama pjesma kaze; hodam i sanjam... Mon, 28 Feb 2011 23:44:00 +0100 https://www.blogoye.me/alwayschild/86224/ Mislim da bi bilo sjajno, ali to je moje misljenje. Zamislite zivot i ovu nasu planetu bez kalendara i bez sata ili tako reci vremena. A ja mislim da to uopste nije nemoguce. Cemu nam zapravo sluzi taj kalendar? Da slavimo novu godinu i rodjendan? Da znamo sta smo u horoskopu? Niko ne bi imao suvise ili premalo godina za smrt, jer i ovako pravila nema. Djeca neka krecu u skole kad pedagozi ocjene da su za to spremna, a neka se zaposle kada to hoce i mogu ili pak moraju. U penziju neka se odlazi kad covjek iz zdravstvenih razloga ne moze da ispuni zadatke na svom poslu (realno vecina bi otisla prije 65. jer bi se ubijali za svoje velike plate isto kako se sad ubijaju za minimalce). Sto se mene tice, jedino crkve moraju da koriste kalendare i znaju tacan datum, ali samo datume bez godina, nisu im potrebne. Naravno neophodno bi bilo da se zdrze samo dani u nedelji. Sta vrijeme, koje, radno? Pa hajde da svi budemo placeni od ucinka, sto je nekako i najpravednije. Naravno moralo bi se znati koliko to minimalno moramo da odradimo, pa i sad postoji norma. Bilo bi super, da nam radno vrijeme pocinje recimo po izlasku sunca recimo ili sjetio bi se vec nekog drugog nacina, kad mora da se pocne. Ja sam siguran da bi se na to navikli svi nakon najvise nedelju-dvije dana. Za sve je moguce naci prakticno rjesenje bez vremenskih granica. Recimo vozacki ispit neka se polaze kada psiholog odluci da je covjek spreman za to, ja bih to isto i sad uradio, jer ta granica od 18 godina ne znaci apsolutno nista. Sto se tice televizijskih emisija neka roditelji odluci sta ce to njihova djeca gledati itd. Jedemo kad smo gladni, a ne kad je za to "vrijeme", pijemo tabletu kad nas boli, radimo koliko nam je potrebeno, isto toliko i spavamo. Bez rokova za fakultete, penzije i ostala vremenska sranja kojim nas ucjenjuje ovaj jebeni do detalja uskladjeni svijet. Ne znam samo da li je danas covjek rob i robot? Robovi su imali svijest i razum, pa su se na kraju pobunili i izborili za svoju slobodu. A mi? Tue, 01 Feb 2011 14:04:00 +0100 https://www.blogoye.me/alwayschild/85533/ "Neumoljivim sucima nad mojim zivotom preporucujem da u nekoj tihoj noci obave i samu svoju ispovjest pred samima sobom. Zapanjit ce se koliko su stvari zaista drukcije od privida. U ovoj kulturi svi smo mi zrtve privida i zeljeznih pravila igre koja nije nasa" - Igra s djavolovim repom, Vitomil Zupan Mon, 24 May 2010 22:42:00 +0200 https://www.blogoye.me/alwayschild/78291/