<?xml version="1.0" encoding="windows-1250"?>
<rss version="2.0">
<channel>
<title>Ono malo u nama</title>
<description>Blog o malom gradu, njegovim stanovnicima, desavanjima, njihovim pogledima na svet</description>
<link>https://www.blogoye.me/Ml/</link>
<language>sr</language>
<lastBuildDate>Sat, 06 Jun 2026 03:26:53 +0200</lastBuildDate>
<generator>BlogOye!</generator>

    <item>
    <title>&quot;KARAMAZOVI&quot; ZA DVADESET DINARA </title>
    <description>&amp;laquo;Stubovi kulture&amp;raquo; predstavljaju jedinu knjižaru na otvorenom u Mladenovcu, u su&amp;scaron;tini, to i nije knjižara već običan &amp;scaron;tand, ali po&amp;scaron;to se samo na ovom mestu u gradu mogu kupiti knjige, Mladenovčani i ovaj prostor zovu tim imenom

Blok zgrada u centru Mladenovca napravljen je &amp;scaron;ezdesetih godina pro&amp;scaron;log veka, u tada veoma popularnom stilu zvanom socrealizam. Osnovna odlika tog bloka, odnosno i samog centra grada jesu ogromni stubovi ispod zgrada u dužini od preko dvesta metara. Na tom mestu nalaze se jedini preprodavci knjiga u ovom gradu sa svojim &amp;scaron;tandovima, u narodu popularno nazvanim &amp;laquo;Stubovi kulture&amp;raquo;, u skladu sa mestom gde se &amp;scaron;tand nalazi. Kod njih se može naći sve, od stručne literature za studente, preko ljubavnih romana, pa do lektire za osnovce.

Ipak, nisu &amp;laquo;Stubovi kulture&amp;raquo; jedino mesto gde se u ovom gradu mogu naći knjige. Svakog petka na buvljoj pijaci pojavljuju se neki ljudi, uglavnom Romi, koji se bave kupovinom i prodajom knjiga, stripova, pa i albuma sa sličicama. Tek kod njih je moguće pronaći sve. Petkom rano jo&amp;scaron; oko sedam časova, na &amp;laquo;Buvljaku&amp;raquo; se mogu videti preprodavci i ljubitelji knjige kako prevrću vrlo često raskupusane listove, često bez korica u potrazi za dobrim naslovom.

Ja licno sam imao sreću da pronađem &amp;laquo;Braću Karamazove&amp;raquo; za 20 dinara (30 centi). Prodavci na buvljaku, za razliku od promućurnih vlasnika &amp;scaron;tanda u centru grada, ne znaju ni ko je Dostojevski, a kamoli pravu vrednost knjiga. Oni ih nabavljaju po jo&amp;scaron; nižim cenama i veoma su zadovoljni, kada ih prodaju za 20, 30 i 50 dinara. Ukoliko imate sreću, pa naletite na vi&amp;scaron;e dobrih knjiga, a pritom umete da se cenjkate, možete uzeti i knjige po ceni od deset dinara. Ipak, retko se mogu naći dobri naslovi kod njih, uglavnom su to knjige sa temama iz Drugog svetskog rata, knjige o Josipu Brozu i slično... Pravi naslovi su na &amp;scaron;tandu, pored toga &amp;scaron;to ih nabavljaju na buvljaku, vlasnici ih nabavljaju i u Beogradu kod ovla&amp;scaron;ćenih izdavača.

&amp;laquo;Prosečna cena knjige je od 300 do 400 dinara (oko pet eura), &amp;scaron;to i nije mnogo, jer je moguće kupiti ih i na rate, čekove, odloženo plaćanje, preko žiro-računa... kaže jedan od prodavaca i nagla&amp;scaron;ava da se u Beogradu mogu naći jeftinije knjige, ali samo naslovi pojedinih izdavača. Za to postoji jednostavan razlog, a to je &amp;scaron;to su i sami izdavači u Beogradu, tako da prodavci imaju manje tro&amp;scaron;kove, pa samim tim mogu i knjige prodavati jeftinije.

Ovim poslom se bave oko dve godine i kažu da se isplati, ali samo kao dopunski posao. Mesečno, prodavac ukoliko ima sreće može da zaradi i 10.000 dinara, &amp;scaron;to je blizu 150 eura, ali de&amp;scaron;ava se i da &amp;laquo;nekome ne krene&amp;raquo;, pa mesec zavr&amp;scaron;i sa četiri, pet hiljada dinara. 

Zbog besparice u Srbiji veliki broj građana je prinuđen da izađe na ulicu i prodaje ono &amp;scaron;to ima, u početku su to knjige, a kasnije počinju sa rasprodajom krupnijih stvari. Većina njih zna pravu vrednost kolekcija koje imaju i ne iznose ih na Buvlju pijacu, već ih donose lično na &amp;scaron;tand.

&amp;laquo;Donose sve vrste knjiga, ali mi otkupljujemo samo ono &amp;scaron;to možemo, to su uglavnom manje i srednje vredne knjige. Raritete ne otkupljujemo, a ne bismo umeli ni da ih procenimo adekvatno, za to postoje mnogobrojne antikvarnice u Beogradu, kažu na &amp;scaron;tandu. Ipak ovo dvoje mogu da prežive mesec sa svojim &amp;scaron;tandom, s tim &amp;scaron;to kao i većina u Srbiji, imaju dodatne poslove.</description>
    <pubDate>Sun, 09 Mar 2008 15:02:00 +0100</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/Ml/36736/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>PANTALONE ZA PET EURA </title>
    <description>Kineski tekstil i mađarski sirevi zbog cene veoma popularni u Srbiji

Svako bi pomislio da se na jednoj Buvljoj pijaci mogu naći samo stari odevni predmeti, ali u Mladenovcu, kao i u celoj Srbiji je potpuno suprotno. Na samom ulasku na mladenovački buvljak čoveka prosto zapljusne miris novih stvari, prevashodno odeće. Tezge su poređane tako da se dvoje kupaca jedva mogu mimoići od ve&amp;scaron;alica na kojima su pantalone, bluze, dukserice... One vise na žicama isprepletanim od gondole do gondole, tako da kupci moraju da se saginju kako bi pro&amp;scaron;li. Na ovoj pijaci može se naći bukvalno sve.

Letnje pantalone se mogu kupiti po ceni od 300 do 500 dinara (oko 5 eura), &amp;scaron;orcevi su od 200 do 300 dinara, farmerke (tzv originali iz Novog Pazara) koje nosi cela Srbija su oko 600, 700 dinara. Sva roba koja se nalazi na mladenovačkom ili bilo kom drugom buvljaku potiče uglavnom iz Kine ili iz Turske (ekskluzivna roba), ali poreklo robe nikome ne smeta prevashodno zbog povoljne cene.

Svoje kontakte sa uvoznim proizvodima većina građana doživljava i u organizovanim turama do velikog buvljaka u Pančevu ili do Kineskog tržnog centra na Novom Beogradu, Meki &amp;scaron;vercera, ali i mnogobrojnih Srba željnih nove i jeftine odeće.

Ipak, svi u svom ormaru žele da imaju ne&amp;scaron;to firmirano, &amp;laquo;sa markom&amp;raquo;, ali većina to sebi ne može priu&amp;scaron;titi. Mladi, kako bi kupili takvu odeću, rade svakakve poslove, a u poslednje vreme primetan je sve veći broj, njih koji su spremni da putuju i dva, tri puta nedeljno u Mađarsku, kako bi u Srbiju pro&amp;scaron;vercovali hranu. Oni hranu donose po narudžbini, a najvi&amp;scaron;e se traže vir&amp;scaron;le, raznorazni parizeri, sirevi, slatki&amp;scaron;i... Njima nije te&amp;scaron;ko da po celu noć putuju, jer već sutradan imaju svoje redovne mu&amp;scaron;terije kojima će isporučiti hranu, vitaminske preparate, kozmetiku ili tehničku robu, a kada sve to zavr&amp;scaron;e, zna se, ponovo u autobus, ponovo na granicu, ponovo u Segedin. Njima se ovaj posao veoma isplati, ali i kupcima jer je hrana i odeća koju naručuju dosta jeftinija od domaće, a kažu i boljeg kvaliteta.

Mali broj građana odeću kupuje u buticima, jer je &amp;scaron;vercovana roba sa velikog buvljaka u Pancevu ili iz kineskog tržnog centra znatno jeftinija. Ipak ova odeća ima veliku manu, a to je lo&amp;scaron; kvalitet. Ipak to mnogima ne smeta, jer će svi radije kupiti tri nekvalitetne majice, nego jednu kvalitetnu.

Mladenovac se inače, &amp;scaron;to se proseka ličnih dohodaka tiče godinama nalazi na samom dnu lestvice među beogradskim op&amp;scaron;tinama. Prosečna plata radnika zaposlenog u Mladenovcu je u odnosu na beogradski prosek, daleko ispod.

Ekonomista Nata&amp;scaron;a Jovanović razlog za ovo vidi u tome &amp;scaron;to je Mladenovac uglavnom oslonjen na industriju, koja je &amp;laquo;takvog tipa, da u ovom trenutku nije atraktivna.&amp;raquo; 
&amp;laquo;Osnovni problem predstavljaju &amp;laquo;velika preduzeća&amp;raquo; koja su uglavnom propala&amp;raquo;, kaže Jovanovićeva. Razlog za propadanje većine preduzeća u Mladenovcu ona vidi u tome &amp;scaron;to su, pre svega ona dru&amp;scaron;tvena svojina, i smatra da je privatizacija, ma koliko ona bila bolna, jedini način da se krene uzlaznom linijom.

&amp;laquo;Takođe veliki problem je i neadekvatno ulaganje u opremu, odnosno zastarela oprema koju imaju na&amp;scaron;a preduzeća, koja dovodi do nekurentnosti na stranom trži&amp;scaron;tu, kao i visoki tro&amp;scaron;kovi koji dovode do poskupljenja na&amp;scaron;ih proizvoda na domaćem trži&amp;scaron;tu u odnosu na uvozne proizvode, kaže Jovanovićeva. 

Prodavci u buticima ili u danas retkim prodavnicama tekstila u gradu samo sležu ramenima, jer i oni sami nose kineske ko&amp;scaron;ulje, pantalone, stvari koje su tri do četiri puta jeftinije na buvljaku nego kod njih u radnjama.</description>
    <pubDate>Sat, 08 Mar 2008 15:37:00 +0100</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/Ml/36653/</link>
    </item>
    
</channel>
</rss>