<?xml version="1.0" encoding="windows-1250"?>
<rss version="2.0">
<channel>
<title>Predosecanje</title>
<description>Ipak ... to jesam  ... ja</description>
<link>https://www.blogoye.me/JEZGRO/</link>
<language>sr</language>
<lastBuildDate>Sat, 18 Jul 2026 15:26:47 +0200</lastBuildDate>
<generator>BlogOye!</generator>

    <item>
    <title>?Idila?</title>
    <description>&lt;font size=&quot;4&quot;&gt;Večeri su postale hladne , a do njih se ima dosta pe&amp;scaron;ačiti . Nebi valjalo da ponovo nazebe , odlučili su da do njih idu taksijem.&lt;br /&gt;
&amp;nbsp; Ulaze u sobu , njih dvoje sede ćutke u polu mraku , svako na svojoj stolici . Iscrpljeni , svako sa svojim mislima ... Odpozdravljaju tiho , praznih pogleda . U sobi je poprilično hladno , njihov klinac je u svojoj sobi , po kazni prepisuje neki tekst.&lt;br /&gt;
Ćute , ona pita da li je neko za kafu , a on okreće kanale . Razgovor polako počinje da izguruje ti&amp;scaron;inu . Njen muž je konačno ostavio daljinski , i ne gledajući na kom se programu zaustavio. Poku&amp;scaron;ava da kontrira kada god je to moguće . Ona čeka svaku priliku da mu prebaci za alkohol , iko je prestao da pije , barem on tako kaže. Njih dvojca su braća , rođena . &lt;br /&gt;
&amp;nbsp; Pre izvesnog vremena mali je počeo da pi&amp;scaron;ki u krevet , odmah po&amp;scaron;to je pro&amp;scaron;la noć kada je on nju izvukao iz kreveta vukući je za kosu , pijan razlupao njen telefon i sažvakao joj karticu , a onda je ona bila zaljubljena u drugog , zatim ga je tužakala kod njegove majke , pa su zatim oboje zaboravili da imaju dete i krivili sve žive oko sebe za nedaće koje ih okružuju . Onda su rekli da se vole i da nemogu jedno bez drugog. Zatim je ona poku&amp;scaron;ala da nagovori devojku muževog brata da njih dvojca nesmeju da se druže. Onda je uspela da ga nagovori na jo&amp;scaron; jedno dete , iako samo ona radi za nekih 12000 , ali na žalost u drugom mesecu plod je bio mrtav. On je pljuje i ponižava kada god to može i govori da je voli najvi&amp;scaron;e na svetu , kod nje je ista situacija.&lt;br /&gt;
&amp;nbsp; Sada sede njih četvoro i pričaju , pijuckaju kafu ... On kao stariji brat prekorno im drži predavanje , o tome kako njih dvoje nisu normalni , &amp;scaron;ta ima da studiraju , neka prave decu , dete je odraz zrelosti kažu oni...&lt;br /&gt;
&amp;nbsp; I tako svega pomalo...&lt;br /&gt;
Dvoje , koji dođo&amp;scaron;e taksijem , sada istim idu kući , nasmejani , puna srca , jer su ih videli ... Kako god , te večeri zameniti se ne mogu...&lt;br /&gt;
Mnogo toga neispisanog neka u u tri tačkice stane ... ali tako zaista jeste... a da li je to porodična idila ?&lt;/font&gt;</description>
    <pubDate>Tue, 30 Sep 2008 19:01:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/JEZGRO/49198/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Da setim se i zapamtim...</title>
    <description>&lt;font face=&quot;Comic Sans MS&quot; size=&quot;4&quot;&gt;Ne želim da zaboravim , želim da zapamtim , da se sećam i ponekad ponovo osetim . Kad slatko je da polako izgustiram , kad gorko je da zasladim , kad kiselo usta skupi da ih u osmeh razvučem...&lt;br /&gt;
Ne želim da guram i ću&amp;scaron;kam pro&amp;scaron;lost po ćo&amp;scaron;kovima mračnim, želim se sećati svga. Želim da naučim i da nastavm dalje...&lt;br /&gt;
Ne želim biti savr&amp;scaron;ena i besprekorna , to za sobom povlači korake koji isuvi&amp;scaron;e &amp;scaron;kripe . Želim biti ono &amp;scaron;to u momentu se otkriva , želim da osećam .&lt;br /&gt;
Od tuge bežati neću , od boli se skrivati nikad , ali želim &amp;scaron;to duže zadržati u prezentu ono &amp;scaron;to lepo i toplo je.&lt;br /&gt;
Želim verovati da apokalipsa vrednosti i nije ba&amp;scaron; tako lo&amp;scaron;a , jer pre ili kasnije starine dobrog ponovo koračaće , a nova snaga i note dobre muzike zasvira će.&lt;br /&gt;
Moja ča&amp;scaron;a je uvek do pola puna ... I pad je samo prvi korak ka uzletanju ... Gubitci i praznine , povlače dobitak i ispunjenost nečim drugim , nečim novim , a ponekad i nečim ponovnim...&lt;br /&gt;
I kad vučem vrata na kojima pi&amp;scaron;e guraj želim se smejati , i kad &amp;scaron;tikla u kamenu ostane zaglavljena otkiinuću i onu drugu i nastaviti pravo , a nove &amp;scaron;tikle već kupiću ponovo...&lt;br /&gt;
Mnogo toga lo&amp;scaron;eg be&amp;scaron;e u godini ovoj , ali ne želim to zaboraviti...&lt;br /&gt;
Bol za izgubljenim , tinja ali radost za predstojećim bukti...&lt;br /&gt;
I hvala vam , majko i oče , &amp;scaron;to život mi podariste....&lt;br /&gt;
Kažu da... Kažu mnogo toga , govorim i ja... Tačno i netačno , mi&amp;scaron;ljenje moje i tvoje i njeno i njegovo... I neka se uklope , neka ne , ali ne želim ni jedno da zaboravim....&lt;br /&gt;
I neka sve ide svojim tokom ....&lt;/font&gt;</description>
    <pubDate>Thu, 18 Sep 2008 11:20:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/JEZGRO/48334/</link>
    </item>
    
</channel>
</rss>