





Lepi moj dane s dušom elegije
Kad od Bića senka biva predelima
Lutam u suzama strah me obuzima
Zvezdani uticaj nada mnom - ko da ih suzbije (!)
Neizdvojen pojavom još niko nije otkrio sebe, svete, u tvojim prizorima
Vrati mi dan ako ga negde još ima
Zemljo ponovo nepoznata kad u lobanji legu se
zmije.
Poređane glave u zaboravljenom vremenu
Sa uzaludnim mislima i poslednjim rečima
Slute svoj lik u mutnome kamenu.
Tražim te u vetru ako te još ima
Izgovorena reči za svetove pale
Tražim početak sjaj i sate stale.

Kasnim.Kupujem karte za prevoz na
trafici uzurbano, kao da su mi poslednje.Neobično lice koje se
promalja iz te kutijice pune svakodnevnih potrepština gleda me
poput “Laughing shop Buddhe” i progovora: “Pa jeste li sigurni
da baš toliko žurite devojko”i nastavlja potpuno cool da razvlači
taj psihomotorni akt prodaje do granica početka mog nervnog sloma
br.1 za ovaj dan.”Pa naravno da žurim,ako ne udjem u ovaj autobus
propusticu jednu kariku u lancu,e onda ce vec biti otezano za drugu,
a treca je vec jednaka nemogućnosti,jednostavno rečeno “nadrljala
sam”,tako da gospodine “da” veoma mi se žuri!”.Prolazi mi
kroz glavu vremenski interval ove moj eloboracije ,kojoj,pošteno
govoreći,ne bi bilo mesta u situaciji apsolutne žurbe,te ga
pogledah prilično zbunjena i delimično impresionirana.Gde ja to
jurim i ko je vredan ovog mučnog stanja u glavi što se neumorno
budi i nastavlja samnom svakog dana?Hmmm...nisam pitala sebe veoma
dugo pitanja čije odgovore želim brzo da zaboravim...Podižem
pogled i susrećem oči stranca što me zaustavi u ovoj apsurdnoj i
unapred izgubljenoj trci sa vremenom.Počinjem da se smejem ubedjena
da predamnom stoji reinkarnacija buddhe i da je prosto sjajno što je
zaposlen u trafici.

”Hvala vam! Mislim da ću malo sporije u nastavku ovog puta.” “Drago nam je zbog tebe sestro,ali ono kao,bilo bi baš dobro kada bi malo ubrzala!”Okrećem se izvoru ovog razdrazenog glasa i zaprepašćena vidim red ljudi iza sebe.Čujem grlen smeh prodavca-mesije i shvatam da sam već drugi put demantovana.Gle evo ga autobus,izgleda da baš stižem na vreme.Čuj “na vreme”?!Glupog li izraza,konstatujem onako sva instant produhovljena...


„Kako to mislite neće,pa šta imam par minusčića i ništa strašno!“
„Koleginice od dozvoljenih 3 ,vi imate 11!,ja znam da je proleće ali potpis nećete dobiti,osim ,ako nemate pri sebi neko zdravstveno opravdanje...“Epa živi šit!Ima da roknem godinu zbog vukodlaka!Jeste da sam išla za Bg svakog četvrtka i vraćala se u utorak,ali kako preživeti bilo koji grad posle Beograda!Uostalom otkud ja u Kragujevcu?Lepo ti otud Milice jer je Ruža došla po tebe nasred vežbi u labu pod zemljom i zamolila ni manje ni više profesorku iz Termodinamike da podje po tebe jer ima nešto važno da ti saopšti?!I da,saopštila mi je da imam još vremena da predam dokumenta na medicini,i ja jednostavno više nisam mogla...protiv nje,protiv ovih očiju koje traže i dalje poznati i dragi lik u fotelji u dnevnoj sobi svaki bogovetni dan kad se vratim sa predavanja,protiv svega koje se bori da nastavim.I onda sam rekla „Ok,prelazim na medicinu,ali idem iz Beograda!“Sve ostalo je bilo peci -pec ,i izbor je pao na Kragujgrad,mesto u kome nikog nisam znala i u kome nisam želela nikoga da upoznam.I eto...Evo mene ispred vukija koji neda potpis.Ma moreeee,ne mož' on mene tako lako da ...
„Profesore,ako ja dobijem to opravdanje u toku današnjeg dana(Jebote Milice na koju foru????)hoćete li mi dati potpis?“Pristao je,uh odlično!KAKO SAD DA NADJEM OPRAVDANJE KUKALA MI MAJKA?!Pada mi napamet samo jedna osoba,moja Tanja medicinska sestra na odeljenju neurologije i psihijatrije!Nek mi nafiluje tamo neke neobjašnjive padove u nesvest i eto meni potpisa!Zvrn,zvrn i to je sredjeno!Tanja šalje telefaxom opravdanje i ja dobijam na ruke to uverenje o mom zdravstvenom stanju koje nepogledano,posve ponosno predajem drmr dlakavuku u ruke.Podiže pogled posle nekoliko pročitanih redova,i vidim nešto mu se trese brada,ali ostaje pribran.
„I koleginice,koliko vam se često javljaju ove epizode?“EPIZODE???Šta su mi napisali nenormalnici jedni?! O bože dragi,biće dobro ako ovog momenta ne bude poslao kola iz „Laze Lazarević“ po mene!

„Pa ne baš često...“Iskusno.
„Vidim i moć rasudjivanja vam je sužena u tim momentima i ničega se ne sećate posle tih gubitaka svesti!“Mrtva je!Poslala mi je opravdanje,ali sa kliničkom slikom manijakalne šizofrenije!!!On plače?Od smeha...?
„Buahahaaaaa!Epa ovo nisam doživeo kao profesor za dvadeset godina staža!Evo vama koleginice ova dijagnoza i spalite ovo prvom prilikom i zahvalite se ekipi sa psihijatrije,ali potpis nećete dobiti na osnovu ovoga!“O god...
„Dobićete ga jer se nisam smejao ovako bar deset godina!“I tako nastavlja on da se odvaljuje dok ja blago prebojena crvenom bojom, sve sa potpisom u indexu, okrećem broj telefona da se „zahvalim“ mojoj najboljoj drugarici i napuštam institut u nadi da će moj profesor iznenada i zauvek dobiti amneziju.
Part 10

-„Jel važi dogovor za večeras?“
-„Naravski ,ti ponesi kukuruz za kokanje,mi ćemo da pravimo prženice!“Dogovor je pao!Svako veče posle sirene za avione koji oduzimaju nevinost nebu našeg grada,ekipa ulaza 95 se okuplja na poslednjem spratu i jede prženice i kokice.
Da, naši su propisno kukali i protestovali zbog toga,ali ta druženja ,nesrećnim povodom, nismo dovodili u pitanje.Posle tog obreda kreće se u obilazak svih atomskih skloništa po kraju da bi odslušao sve moguće teorije zavere i kako komšija sa 5 sprata hrče i prdi u isto vreme u snu.Nikad to ne bih pomislila za ovog finog i tihog čoveka.Ipak, mi šetamo ulicama krajnje opušteno mada vlada neprijatna tišina u blokovima.Zgrade su i dalje pune stanara ali se stiče utisak kao da su napuštene.
-„E ljudi?“Da je iko sanjao da će sled posle ovog pitanja ući u anale naših života,Sanja i ja bi njenu mladju petnaestogodišnju sestru tog momenta snimali sve kamerom i propratnom muzikom Mašinke Lukić.
-„Reci Dragana?“Volela sam to stvorenje,bila je naš verni pratilac u odrastanju,i Sanja i ona su bile moje prve drugarice iz kraja.Doduše Sanja još iz krezubog stadijuma , a Dragana puzećeg.Nju je ovo nesrećno bombardovanje najviše od svih nas uplašilo,te se bacala se ko' marinac na pod,ruku savijenih pod vratom, pri svakom zvuku motora,a o avionima da ne pričam.
-„NEĆU DA UMREM NEVINA!!!“Od jednom tajac,i samo nekoliko sekundi posle tog paničnog dranja nasred ulice Novog Beograda u par minuta posle 19 i 30 h,sledi gromoglasan smeh ,pa ja verujem jedno 30-„tak zgrada u našim blokovima.Ljudi su urlali od smeha,a o ponudama rešenja njenog problema koji su „nesebično“ dolazili kako sa 17-tog ,tako i 3-ćeg sprata,ne bih ,te Dragana od tada postade zaštitni znak našeg kraja,kao „Deva od Gandijeve ulice“,a zli zmaj je bio poznat u narodu kao „NATODRAGON“.

-„I kako si sada,jel prošlo dovoljno vremena?“Pita mene zabrinuto Sanjke,dok pokušavam da oteram svu tugu i bol dok se sa njima ovako zezačim.
-„Nikad neće proći dovoljno vremena Sanja...Ovaj grad je nepodnošljiv posle njegovog nestanka.Žao mi je samo što sam ga sahranila u Crnoj Gori,iz jednog razloga,a to je da ne mogu uvek otići na njegovo grob i uveriti se da je zaista postojao.Ovako mi nestvarno deluje,da je taj čovek ikad bio i kao otac i kao muž i kao prijatelj.“
-„Ehej nemoj tako!Znam da si bila vezana za njega posebno,ali ostavio te spremnom za dalje.Nemoj mu uskraćivati tu zaslugu!“Bila je moja Sanja mudra i topla osoba i ove reči su bile istina,ali baš u tim trenucima sazrela je moja odluka.
-„Odlučila sam.Ja idem iz Beograda!“
Part 9

“ One dve otišle sa svojim drugaricama,a mi ostado smo opet sami,...“Izgovorih dok se stan privikavao na buku koja je dolazila sa susednih zgrada gde se slavilo u pravom smislu reči.
-''Bitno je da nismo usamljeni jel tako?Evo ja sam nam kupio neke poslastice,imamo svega i možemo da gledamo novogodisnji program.Jes' da mi je ža' što si morala šjedjet kući samnom zbog tih čuda na licu,ali evo ,časti mi potrudiću se da ti budem dobro društvo!

Nasmejah se i zagrlih ga sa strepnjom zbog pomisli na prethodni mesec, kada je izgubio svest iznenada.Naravno bila sam i tada pored njega.Hitna pomoć me zatekla u reanimiranju tela čoveka čiju ličnost i karakter još uvek smatram kao neshvatljivo širokom za tumačenje od svih koje sam imala prilike da upoznam i zavolim.Ipak bio je to na sreću samo“ kratak spoj“ neurona i malecna ishemija moždanog tkiva.Pretrage su pokazale neke promene,ali ništa „alarmantno“u odnosu na bolesti koje poznaje sadašnja medicina.Lekarka iz hitne pomoći je nakon svega u blagom šoku zapitala „Ti si mu ćerka?!Dete, ja imam 25 godina radnog staža u hitnoj pomoći,ali ja nikad ne bih mogla raditi reanimaciju osobe koju volim.“Imala je pravo.To liči na jedan savršen momenat mira kada postoji samo svest o tome da treba nešto uraditi,odreagovati bez ikakve svesti o onome koga spašavamo.Sav strah,očaj udruženi u jedno protiv uma, prave bitku nad bitkama u tebi,a nemaš ni sekunde za sebe u tom bolu.Ipak ljubav je jača,i to je činjenica,a ne kliše.Ne,večeras nas dvoje uživamo,i nijedan strah od budućeg neće to promeniti!
-„Milice jesil' sretna na onom fakultetu?Jel to tvoj izbor,pušti majku i sestru što te podgrevaju u nesigurnosti?“
-"Jeste tata.Volim bre,kada me zaboli ova glavudza posle samo šest sati spremanja ispita iz Atomistike,volim što odem sa jutrom u lab,a izadjem da dočekam veče!I znam da u ovome nema para,ali nisi me tako ni vaspitao.Uostalon nema brige,Nobel ne gine,samo još da izmislim nešto i sve je ok!“
-„Stalno se pitam jesam li u nečem pogrešio,možda ti ipak nisam smeo kupovat' one automobiliće na baterije kad si bila mala.Nego reči ti mene,jesul' oni silni drugovi samo drugovi ili...Nemo' da ja popričam malko sa njima!“Nabacuje onaj vojničko preteći izraz lica,a vidim da vrišt od smeha u sebi ,jer zna koliko su mi ovo razgovori neprijatni.
-„Bože tata!Drugovi nego šta!“Uvek kad se dotaknemo ovih tema,zamislim scenu kako sa stomakom od devet meseci ulazim sa svojim budućim i govorim „Ali tata ovo mi samo drugarski!“
-„Eh da,kada smo već kod toga!Ovaj moj prsten želim da daš svom mužu kad ja umrem!Ne viči!Neću ja nikud,ali da znaš!“
00:00 na kazaljkama...Da li da se radujem?Ma hoću!Iš vi sivi oblaci!
-„E military man?Mnogo te volim!SREĆNA TI NOVA!“

-part 8-

-'Ubiću se!''
-''Jupiiiiii,konačno si i ti shvatila svrhu humanosti,a jel to zbog toga što nikud ne ideš za proslavu novaka?E sejo,sejo,pročulo se po gradu da otimaš prvorodjene za muža,pa ljudi posakrivali decu!
''Nije istina,jednostavno sve to nema svrhe,i samo za tvoj update bila sam pozvana na totalno cool žuraju,ali ne i ne!''
-''Epa za tvoj update, ja idem i to ne na cool, nego na extracool žuraju koju organizuju muški studenti medicinskog fakulteta!Naglašavam MUŠKI!Pa ti šjedi ovde,a ova devojana i četa njenih partizanki odoše da oslobode jadne umove tih nesrećnih ljudi!
I naravno da sam joj to spomenula još jedno 345 puta u danu,i naravno da mi je do kraja dana sipala so u kafu,ali sve je bilo podnošljivo činjenicom,da ove godine JA neću biti sestra koja sedi kući i dočekuje novu sa večitim pitanjem ''Šta to meni hvali pa ne mogu da osetim ovu euforiju čovečanstva pred promenu broja dana u kalendaru?!!!!''
Nesretno jutro moralo je doći...

Bože što sam loše spavala,kao da me neko tukao...Možda je ona blentara počela i noću da mi se sveti zbog mog večerašnjeg megdana i uspeha uleta u žurku koja je the best ,po preporuci moje najonobaš drugarke, za ovogodišnji doček nove .Odoh sad da je probudim ima da je istresem iz gaća,kukala joj majka,što se nije dosad udala,hihihih!
-''Pa ko to spava dok se omladina i normalni ljudi bude i spremaju za žurku?''Sad ide deo kad se zalećem i bacam na njen krevet i urlam:
-''PA,JELENAAA!''Otvara oči i...Počinje da vrišti?

-''AAAAAAAAAA,BEŽI OD MENE,mama, Milica je podbulo čudovište!''
-''Alo sejo nemo' tako nisko,mi smo i dalje sestre i treba da se volimo i tako te fore!
-''Aman ludačo, jedna jesi li se ti pogledala u ogledalo od jutros?
-''Nemoj mi reći da sam postala ti,jer jedino tako dovodim u vezu tvoj kompliment o podbulom čudovištu!''
-''Idi u kupatilo i kad se pogledaš i pre nego se ubiješ ,ostavi mi u oporuci one tvoje ploče kučko od the Police koje kriješ!''Ma šta priča ova ludaja?!Dragi bože,ja imam lepru!Ne ovo je kuga!Ja sam sva u pečatima!Izgledam ko' neuspela verzija dalmatinca sa crvenim tufnama.
-''Milice,srećo mamina, odakle tebi boginje u dvadesetoj godini?''
-''Pa eto mama došlo mi da se razbolim i upečatiram za doček nove godine!Čuj odakle mi,šta znam ja,verovatno je ona Jelenčura izvršila teroristički akt na moje zdravlje sa nekim biohazardom!''Mi o vuku,kravulja na vrata:
-''E nećete verovati!Znaš Milice onu moju drugaricu Natašu?Uplatila nam je neko ludilo na splavovima i odlučila sam da ipak idem!''Kako su mi ruke bile sputane ''češom po svuda'',nisam uspela da je dohvatim i pomazim dodirom ''male boginje“,te ostade samo misao koja je rezignirajuće oblikovala skup glasova u tihi očaj:
-''Ubiću se!''
Part 7


-"Оhooho ,pa jesmo li se mi gospodine oče dogovorili da se svako drži svoje strane brda?"
-"Čuš jadna, kako ću se držat svoje strane kad ti vazda plašiš one ljude sa susednih imanja gubeći se po šumi i hodajući oko njihovih kuća.No, pušti to sad.Dodji da ti pokažem nešto."
-"E military man, budeš li me opet slasno zekio sa nekom akcijom tipa"najjači opstaju ",mislim stvarno nije uredu !Još uvek ne mogu da ti oprostim grudve ledenice onih zlikovaca,kad si me ostavio na milost i nemilost izgovarajući kultnu rečenicu:"Šta te ne ubije ,ojačaće te!"
-"Kao prvo tada si imala sedam godina,a i ti takozvani zlikovci isto!Drugo,koliko se ja sećam,kad si uvidjela da ti nema druge no da se sama boriš junački,od zlikovaca je ostao samo sneško belić,jer su trčali kućama koliko ih noge nose.Posle sam se mora' pravdat' roditeljima tih dečaka da si se i ti samo igrala!Vidjećeš kasnije u životu,koliko će ti valjat' to spartansko vaspitanje."Aha,jedino što imam od spartanskog vaspitanja su sećanja iz perioda kada sam imala pet godina.Vojno postrojenje,ukopano nekoliko desetina metara u zemlju,par vučjaka većih no ove krave ovuda i vojnici koji igraju šah sa mojim ćaletom,i kao fora čuvaju zemlju.Ne, jednostavno nisam imala šanse da budem normalna.Pa kako neko ko je proveo svoje detinjstvo u vojnim bazama,a ženskog je pola može biti normalno?
-"Evo...Ogradio sam ovaj deo imanja za tebe.Odje ćeš sagradit' kuću za svoju porodicu jednog dana i dovodit' svoj porod da jarakaju po ovim livadama ko' što si i ti radila čitavo svoje djetinjstvo.Kad staneš odje,vidjećeš Sinjavinu ispred sebe,a čuti Taru kako protiče.Ako ikada izgubiš put,ovo su tvoji počeci,a ako znaš početak svog puta naćićeš i njegov kraj."Plačem.Oduvek je znao koliko ga volim.Bezuslovno,baš onako kako ćerke vole svoje očeve i koliko je toga posejao u meni,i kolika je čast biti ćerka osobe koja sa činom zastavnika baca partijsku knjižicu u lice generala zarad toga što mu ne daju "puš" pauzu na sastancima partije koji traju čitavu večnost.
-"Vidji ti nje!Suze nećeš nikad zarad mene puštat,nisam te tak'u nikad volio vidjet.No, reči ti mene, šta ti misliš kakav je zagrobni život?"
-"Ama šta je sa vama?Da niste vi kuku meni zaglavili oboje u nekoj sekti?I mama me počela pripremati na nešto.Jel vi to nešto znate ,što niste nama rekli? Jel reč o kidnapovanju populacije posle pedesete godine starosti od strane vanzemaljske rase,pa se na vreme opraštate?E,ako je to u pitanju aj svega vam nek povedu i Jelenu.!Ona je izniman primerak ljudske vrste."
-"O ljudi moji,ovog djeteta!Samo sam pita'."Čudno vreme...Bivši komunista želi znati moju interpretaciju zagrobnog života?!
-"Pa vidi tajo...Za mene ti je to sve stanje duha,uma ili bilo čega o što si svestan u sebi.Ako je tebi u glavi,svesti ,duši tvojoj raj ili pakao,ne vidim razlog da se to nešto drastično promeni i kad umreš...Po "Delpas experimentu",utvrdjeno je da ono što mi kapiramo kao dušu je ustvari odredjen kvant energije i to opstaje,kruži u prirodi..."
-"Milice moram te ovo pitat' teška srca.Jel se ti to drogiraš kukala nam majka?"
Smejemo se u putu do kuće,mada primećujem seme teskobe u sebi...Nešto će se promeniti u našim životima,a i žigaju me ruke koje uvek predosete menjanje vremena ,kako spolja tako i u meni.Bolje da požurimo kući.Izgleda da će kiša...

-part 6-

Posle šest meseci...
Bože što je dosadno...Naravno, ja necu spremati ispite do oktobarskog roka,tako da nemam ništa pametno da radim ovog leta.Da nadjem dečka?Depiliram noge pa mogu na adu?Sve sam pametnija u idejama kako odmiče dan...
-"Sine odo' ja do teta Marije veoma je hitno!Izgorelo joj slatko pa da saosetimo svi sa njom!"-
-"Epa sa tim nema zajebaje,poitaj odmah!Nego kevo, jel ima Marija neke knjige za čitanje?"
-"Bože Milice pa naravno da ima. To što mi vazda pričamo o krucijalnim stvarima kao što je zimnica i zašto je ona Mica sa drugog sprata otišla kod komšije u dva ujutru,to ne znači da ne umemo i ne volimo da čitamo!"Oh bože,taj njen uvredjeni izraz lica povodom onoga što joj nikad niko ne izgovori, već ona nekim čudnim putevima svoje misli zaključi kao uvredljivim, bio je oduvek impresivan i taman toliko neodoljiv da je uvek zagrlim i izvinim se najuverljivije što znam.
A tamo...Skup mudraca!

Hitro ih sve pozdravljam prolazeci do sobe i to uz njihove neizbežne komentare "Ala je porasla!", bez obzira što ne rastem vec cirka pet godina i što to one uporno ponavljaju kad god me vide, a to je otprilike svaki dan.
Nataša ima zanimljivu literaturu..Vidi vidi ...Kundera?Volim ga ali i bez njega neverovatno lako postojim iako sam se nesrecnica ugojila pred leto...Idiota da prelistam?Hmm ne znam to mi tako zvuchi autobiografski u ovom momentu,dovoljno samo da se poglednem u ogledalo...Ah da!Tolstoj i uskrsnuću sa njim,samo da izvučem knjigu...Ups popada sve,čak i red knjiga iza ovih spoljašnjih.Ajde Milice sagni se i na kolena ,skupljaj te knjige ubio te bog nespretnu!Čekaj šta je ovo...Edicija knjiga iz astrologije,svih dvanaest knjiga...Ne mogu da verujem?!Izlećem iz sobe onako izbuljenih očiju i nema pokazujem svih dvanaest knjiga koje držim u rukama.
-"Znate,svi oni malko fijuknu od toliko provedenih sati u labaratoriji!A lepo sam joj govorila da ode na medicinu."Naravno ,tu kreće opšta diskusija o mom promašenom životu ,koju ja iskusno iskoristih da pobegnem ka izvorima astrologije ,što bi reko moj guru astrolog,planirajući već u glavi put za Crnu Goru,moju meku.
Stavljam hrpu na sto.Gledam ja njih,gledaju one mene.Ma neću...Bogami hoću!Milice, kako te nije sramota da razmišljaš o astrologiji kao o vrednom predmetu proučavanja kad si svesna heliocentričnog sistema nasuprot onome koje astrologija koristi kao polazno,a koje je geocentričnog stanovišta?Da, baš me je sramota.Nego, jel ima tu nešto što može biti od koristi?Poput saznanja da li ću dobiti Nobela,i tako ta neka neosporna dešavanja u mojoj budućnosti.
Poglavlje prvo:"Natalna karta-vaša lična karta".

Odlično,taman ako uradim natalnu ne moram da se mlatim po SUP-u da vadim ovu drugu koju sam izgubila,iako su mi oni ljudi u plavom govorili da je čuvam ko' oči u glavi.Inat je čudo,uvek sam bila rešena da teram po svome,iako u većini slučajeva nije u mom interesu.Ipak, sve je moguće!Ako je mene astrologija našla,naći će me onda i sve ono što želim i ne želim.
-part 5-

-"Udji dušo,tebi na nesreću ne mogu da ispravim minival pa da proričem ,ali smisliću već nešto za tako duhovitog raka sa podznakom u strelcu!"

Odlično!Astrolog sa super moćima savršenog sluha i savršenog neznanja iz astrologije!
-"Meni je stvarno žao što ću morati da vam srušim jednu takvu postavku u razvijanju analize moje ličnosti i sudbine,ali ja nisam strelac u podznaku!"Ali postaću strelac,a gde ćeš bolje mete od Jelenine glave u ovom momentu!
-"Epa baš smo se dugo i iscrpno ispričale,a sad dovidjenja!"
-"Hahaha,ok pogrešila sam u računici,izvinjavam se o veličanstvena i otrovna škorpionko!Vidi, vidi...Pa Milice mislim da si ti već krenula ka ovim izvorima!"U sunce ti, evo ga njihov tajni jezik.O čemu ova žena priča jebote,kakvi izvori?
-"Izvorima astrologije Milice.Ti ćeš se bavati astrologijom!"
-"HAHAHAHAHHA!Ok, ovo vas je Jelena nagovorila,uredu je makar sam se osmejala i to pošteno!Gospodjo ,ovo su devedesete, ja jedva imam da platim one super slikovite i skupe knjige za fakultet ,a ne da plaćam kurseve dzabolebama,uz dužno poštovanje,da me poduče astrologiji i to da bih mogla podariti savršen povod svojim drugaricama da me gnjave do kraja ovog sveta pitanjima tipa da li će njihov muž imati plave ili crne oči!Ma dajte molim vas!"
-"Milice neko dodje sam do astrologije,a nekog ona sam pronadje i odabere!"Super, dobila sam i gurua za dvadeset maraka!All included!
-"Reći ću ti još ovo!Čudan je ovaj put tvoj i težak,ali ono što je utešno sama ga biraš,pa dobro nauči lekcije i znanja za kojima tako žudi taj tvoj vrcavi duh i um."

-"Hoću!Jel treba sad da se prekrstim ili poklonim,mislim ne znam koji je adekvatan kraj ovih svetih obreda inicijacije?"
-"Hahah,ajde beži čućemo se mi još!"
Jedini put je,put do Beograda!Svi ćutimo.Na sejinom licu već vidim da isprobava venčanice u svojoj glavi,ali joj izgleda ovaj trenutni model ne odgovara majku mu!Ruža mi je sumnjiva, nešto joj se promalja kroz raspoloženja i vidim je kako nehotomice gubi pogled kroz stakla prozora...Zašto li je toliko zabrinuta...Ma valjda je to po defoultu svim majkama.A ja?Ma ja sam najbolje prošla.Rezime ovog uvida u budućnost i prošlost mog cenjenog života je: "Pravila si i pravićeš sranja u svom životu,al makar znaš prosvetljeno i mudro da ih progutaš,a povrh svega si i rodjeni astrolog!"
Ma ženo:"You don't know me!"
-part 4-

-"Dobro bre šta rade tamo već dva sata ‚ jel ispravljaju minival jedna drugoj pa proriču sudbinu?"
-"Ma pusti je kad smo već tu nek bude i pet sati samo da više ne kuka kad čuje da joj se jedna po jedna drugarica udaje i radja decu!"
-"Pa dobro mama nije valjda da stvarno veruješ kako će joj astrolog pronaći muža?Trebali smo jednostavno odmah u one agencije za provodadzisanje i da joj se naruči jedan po katalogu !"
-"Milice pusti to sad, nego da se vratimo mi na onaj zavet koji mi duguješ!" O dear lord!Ako i ovaj put budem morala da obećam da više u životu neću doći kući smrdeći na vodonik sulfid ili ko što bi ona rekla "pokvarena jaja iz prodavnice kod komšije lopova" biće ovo duga duga noć.
-"Mama lepo sam ti rekla da to nije bio vodonik sulfid nego je asistent malko preterao sa količinom natrijuma pa smo svi malko sagoreli ,a svi znamo kad trepavice i kosa gore to baš i ne može lepo da miriše,jel da?Eto vidiš da nema razloga za paniku!"

-"Ma ok pomirila sam se vec da nisi normalna ,nego hoću da mi obećaš jednu stvar!"
-"Reci ružo?"
Uh,šta li je smislila majka naša ,majka ateista,majka deista,majka koja mi je srušila mit da neću naći boga u crkvi ,majka koja odabira belo meso samo za nas,majka koja ide u Novi Sad i ovu ludaču od Jelene tako beskompromisno podržava...
-"Hoću da mi obećaš da ćeš se brinuti o Jeleni kad mi umremo!"Stalo je sve.Što zbog traženog obećanja što zbog zvuka otvaranja vrata i Jeleninog najtupavije blaženog lica: "Žene koja zna!"
-"Ali mama ona je deset godina starija od mene?!I uostalom kakve su ti to gluposti!Neću više ikada da čujem o tome!"
-"E sad ti draga sejo,pošto je mama platila i za tebe da vidimo da li ćeš uspeti da se zaposliš u gradskoj kanalizaciji kao vrsni fiziko hemičar mereći nivo zagadjenosti okoline !"
Dakle,postoji samo jedan način!Eliminacija!
-"Ajde ajde Milice,pusti je. Ništa te ne košta malo da se opustiš i probaš čari Jeleninog ezoteričnog sveta!"
Gledam tu ženu ispred sebe i mislim"Blago njoj!".Eto joj svaki dan par očajnih devojaka i majki pa gotovo kupatilo sa italijanskim pločicama!
Pa dobro...Ući ću!Mislim Jeleni je rekla verovatno da će se udati za nekog jarca ili ovna ili kojih već životinja ima medju muškarcima,ali sestro meni ne možeš da izmisliš ponovo Karla Junga.



Znači to je Novi Sad...Lep grad.Čist.Pa vidi kad i nije tako loše što sam pristala pod pretnjom smrti da je pratim ovde.Gledaj je samo kako zadovoljno očijuka sa kondukterom!Super!Možda se odmah uda i odustane od proročice u "Delfima".Keva kao da čita moje misli ,bolje izraze lica, poče da odmahuje rukom u stilu "no-no".
-"Sine ,nešto ćeš mi obećati!"
-"Reci kevo,pristajem na sve!Samo da izadjemo iz ovog basa na svež vazduh!"
-"Ostavićeš studije na fizičkoj hemiji i preći na medicinu kako bih ja mogla mojim drugaricama da se hvalim da mi je ćerka doktor ,dok ispijamo kafe!"
-"Mama!"
-"Ali sine ostaćeš ćelava i nikad se nećeš udati!"Odvrati ona potpuno ubedjenog izraza lica.

Čovek do nas se zagrcnu od smeha,ali nastavi i dalje kulturno da gleda kroz prozor autobusa.
-"Uostalom,nisam to ni htela sad da ti tražim.Htela sam neko drugo obećanje,više zavet."
Taman da joj se zavetujem na sve i svašta samo da mi ne kuka o izdaji mojih ambicija i mogućnosti,jer zaboga upisah fakultet koji nije po njihovom jusu,eto ti Jelene moje nesretne sestre, kako nas gura napolje u njen novi vrli svet, obećan od zvezdočitača.
-"Bože dragi ,pa ovde je sve ravno!"
-"Ne brdovito je! Pa u Vojvodini si blentaro!Šta je, nema ti planinice da se sa svojim omiljenim drugaricama kozama zavučeš i dovatavaš sa onim čobanima po Crnoj Gori!Ha ,ha!"

-"Znaš šta,te koze makar nadju nekog jarca za sebe,a ti suva Beogradjanka ne možeš da navataš ni one što su dobri za gaženje kupusa!"
Ona će mene da zajebava za moje sklonosti ka gorštačkom životu.Kad vidi kokošku, ne zna se ko se koga više uplaši ,ona ili kokoška nje!Al' moram priznati da joj je dobra ova fora sa čobanima ,ume i ona ponekad da dobro "šukne".Inače, "šuknuti" je interan termin i znači
u slobodnom prevodu "ala sam ti ga z....".
Dodjosmo mi tako korak po korak i uz prigodan dijalog izmedju mene i seje,do kućerka sa plavom fasadom i tajnom o Jeleninom konju na belom princu.
part 2


-"E,idemo!"
-"Gde ćemo jadna ,mani me se."
-"Čuješ li ti šta ti ja govorim?"
-"Ne ,kad kenjaš ko luda!Šta je, da nije još jedna vidovita Jelka?Neću bre više da idem,ne znam uopšte odkud nama isti genetski kod,mene su zajebali vanzemaljci i ostavili vama!"
-"Lepo sam ja njima govorila da te abortiraju dok ima još vremena,ali neeeeeee oni žele drugo dete pored ovakvog jedinstvenog i savršenog!"
Naravno posle ove rečenice počinje armagedon,borba titana.Oduvek je znala da me najviše iritira čupanje kose,krajnje nemaštovito,te ja njoj zadah jedan kratak i efikasan udarac u predelu desnog jajnika jer je tu najviše boli kad treba da dobije svoje mesečno žensko sledovanje i naravno da bih je i ovaj put dobro izlemala da se nismo obe setile posle par minuta koliko imamo godina i koliko je naporno mlatiti stariju sestru iliti ona mladju tj.mene.
-"Kad polazimo?"Mama je stajala posve uključena u dešavanje i vidno zainteresovana za polazak u Novi Sad.
-"Pa mama nije valjda i ti?Mislim stvarno!Da li ste vi bre normalne ?Ja da idem kod nekog tamo gistrologa pored empirijskih nauka koje baj d vej izučavam?"
-"E Тesla miran,aj idi tamo i crkni od gladi od tih tvojih empirija!."Mislim se "Sad ću je dokrajčiti!",kad začuh umoran ton majke:
-"Milice dosta.Polazi!Ako treba da idemo u Tunguziju jer će nam tamo reći kad će se ona udati, onda idemo tamo!"

Posle ove izjave ugledah negodujući izraz lica Jelene,ali ipak je uspela da me uvuče još u jednu apsolutno glupu avanturu tipa"sestre Petrović- reporteri lista TREĆE OKO",te sa povredjenim dignitetom poče da planira naš odlazak kod njenog novog gurua i najboljeg prijatelja -ASTROLOGA.

Prestao si da razgovaraš samnom ili sam ja prestala da slušam...Kako da Te gledam u oči kad na sva pitanja koja um postavi,neki smrtni ljudi ponudiše razumne odgovore i ja prihvatih.A onda se dogodilo neizbežno...Nešto drugo je podiglo glas u meni i potražilo isitnu.Koje knjige sad da čitam?Nijedan eksperiment nije uspeo da dokaže Njegovo postojanje,kako je onda tu,evo baš ovde svuda po meni, u meni i nadglasava sve one brilijantne zaključke mukotrpnog rada neurona što suverno vladaju onim čega sam svesna i kontrolišem.
Sećaš li se samo kako sam još kao mala čekala satima na Tebe u crkvama raznih religija da prosto dodješ i pograš se samnom kad si me već probudio ovako rano.
I došao si naravno onako kako te uvek svako najmanje očekuje,ogrnut smrću da ukažeš na život.Kakva paradoksalnost!Neću ja tu svest!Evo Ti je!Urlala sam nemo,dok je vreme nosilo jednog po jednog stvora koji se radjao i umirao u ovom svetu dana i noći.Još samo ponekad podignem pogled u nebo tražeći te naivno u tom haosu kosmosa što me na ovom putu deli od Tebe.Shvatila sam da ne pričaš rečima i da Te jedino mogu čuti osećajem celog bića što uvek zna pre mene koja je Tvoja volja.I ne brini uradila sam najmudriju stvar od svih. Utišala sam i sebe od momenta kada sam prestala da pojačavam Tvoje boje istine o životu kojim nevešto pokušavah da naslikam svu tu galeriju likova što sretoh u ovom trenu koji živim veće par decenija.Onda, svane jutro...Impresivno bogato zvucima,svetlošću i životom koji klija iz svake mogućnosti jednog dana.I tada znam.Čuo si me iako nisam ni slutila da Te opet zagovaram,a odgovorio lepotom i istinom koja nemora uvek biti onakva kakvom želimo da je vidimo ili čujemo.

