Bilo pa se pripoveda

27/7/2007, 21:01
Tupi zvuci u tami,
obmanom te mami.
Svaka reč, i slovo iz nje.

Ritmičko disanje,
i pisanje.

Nemoj da mi diraš,
ovo zrnce peska.
Ono je zaista moje.


E.. kada samo setim, cura iz grada.
Starija par godina, taman tol'ko kol'ko treba.
A ja sav upleten u stihove i kovrdzavu kosu ( u ovo drugo više).
Ona apsolvent, ja tek student.
Čak sam napravio i radio - emisiju o njoj (.. oterali me posle drugog emitovanja).
Napustio sam dom, da bi nas delila samo jedna tramvajska stanica ( rek'o bi' da ona nije napustila ništa).
Hm.. jeste napustila je mene, da se snalazim.
Pa sam morao da se devojkama uvaljujem u gajbe.
Da prodajem dezodoranse po studentskim domovima ( one sa mirisim karanfilića niko nije hteo).
Konobarisao po kafanama ( dok nisu rekli - e nije ovo za tebe).
Verovao sam ti J.
Uradio sam ono što ti nisi smela.
Spalio sam sve.




objavio/la tehničar kategorija:
(11) Komentara | obavesti prijatelja

Teget/Dere

27/7/2007, 19:14
Jedna veoma važna žena, je rekla da su ovi stihovi dole,
najčistije od mene napisano.
( meni su sve žene važne)

Trn u prst,

pljujem na krst.
Krst zlatni i krst lažni,
na dojkama, tvojim.
Duh, ne deli,
na reči.
Krt jezik.
Lomiš.
Trnje moje.
Leči.
objavio/la tehničar kategorija:
(7) Komentara | obavesti prijatelja