23.1.2007
Pretraživači

     Internet je ogroman. Svakog dana se pojavljuje hiljade novih stranica. Zbog svega toga pretraga interneta i nalaženje potrebne informacije može da potraje čitavu večnost i da postane frustrirajuća. Tačan broj dokumenata koji se mogu naći na internetu se ne zna, ali se barata nekom cifrom od oko 3.500.000.000 dokumenata (web stranica).

     Ovi dokumenti nisu kataloški poređani kao u biblioteci i ne postoji nikakav standard. Sam korisnik sa svog kompjutera ne može direktno da pretraži internet. Pretraga se obavlja preko specijalizovanog posrednika.  Na Internetu postoje specijalizovani sajtovi koji korisniku daju mogućnost pretrage na osnovu zadatih parametara.

     Ovakvih specijalizovanih sajtova ima mnogo i svaki ima svoj sistem i način pretrage. Podela tih sajtova bi bila na: pretraživače, multi pretrazivače, tematske direktorije i “nevidljivi internet”. Treba znati šta koristiti i kada. Takođe postoje i programi koji mogu da se instaliraju na vašem kompjuteru a koji se ponašaju kao multi-pretraživači. Postoji mogućnost da vas taj program „špijunira“. Ponekad pretaga završi pronalaženjem stranice koju niste ni tražili.  Ali stranice se i brišu tako da istu možda sledeći put nećete pronaći.

     Kako Vi tražite?

 

Objavio: učiteljica at 19:34 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2) | Posalji komentar
21.1.2007
NASTAVA U VIRTUELNOJ UČIONICI

 

Rad je izložen na 27. Jupiter konferenciji na Mašinskom fakultetu u Beogradu

D.D. Milanović i V. Bobor

 

     Konstantno učenje i usavršavanje su imperativ vremena u kojem živimo i osnova za zdravo društvo i njegov prosperitet u veku koji počinje. Danas u procesu edukacije značajnu ulogu ima nastava u virtuelnoj učionici. Virtuelne učionice su počele da se razvijaju početkom 80-tih godina 20. veka u Americi na taj način što su funkcionisale preko telefona kao sredstva telekomunikacije.
Danas preko Interneta virtuelne učionice pohađa preko 500.000 studenata u 128 zemalja sveta. Predavači na Virtuelnim učionicama omogućavaju da sam proces sticanja znanja bude ugodan i zanimljiv. Oni su otvoreni za svakoga, bez obzira na pol, broj godina, nacionalnost, finansijsko stanje pojedinca ili bilo koji drugi faktor koji bi pojedincu onemogućio njegovo obrazovanje ako on želi da se edukuje.
     Popularan izraz u obrazovanju generacija koje pohadaju virtuelnu nastavu je EDUKACIJA dot.com GENERACIJE.

 

 

     Virtuelna nastava pruža mogućnost pojedincu da komunicira sa samim predavačima, studentima koji određeno predavanje slušaju zajedno i asistentima putem e-maila, chata i raznih drugih chat cafe-a iz drugih učionica, kao i niza drugih mogućnosti.

     Kurs koji student pohada, sva literatura i znanje koje je studentu potrebno se mogu naći na odredenim web adresama koje studenta upućuju na sto laksi proces učenja. Samo učenje funkcioniše putem hiperlinkova, gde student klikom na njih dobija ono što traži. Logovanjem na Internet student dolazi na glavnu stranu koja mu pruža moguđnost odabira kursa koji želi da sluša.


 

Primer virtuelne učionice na Internetu

 

     Praćenje nastave u virtuelnoj učionici će u bliskoj budućnosti biti koncipirano na način slušanja predavanja i putem web kamera koje će se moći instalirati u pravoj učionici.

     Diskusije u okviru grupe koja pohađa kurs su jedna od najbitnijih komponenti za praćenje virtuelne nastave. Svaka grupa bi imala svoj tzv. chat-room u okviru kojeg bi studenti mogli da razmenjuju saznanja, materijale do kojih su došli, iskustva i ideje koje imaju kako bi nastavu lakše pratili. U okviru stalnog razmenjivanja e-mail poruka ili chatovanja znanje se lakše održava i proširuje. Ovaj vid komunikacije između studenata u okviru jednog kursa nadgleda sam predavač ili asistent.

 

Radili bi se domaći zadaci i polagali ispiti.

 

     Virtuelna učionica bi mogla da predstavlja veliku potporu klasičnim oblicima nastave na fakultetu. Putem usko specijalizovanih kurseva studenti Virtuelne učionice bi dolazili do saznanja iz celog sveta prostim dodirom na dugme. Lako bi mogli pratiti tok nastave i na drugim univerzitetima ovoga tipa. Generalno gledajući ovakav vid nastave otvara nove vidike u pogledu lakšeg i kvalitetnijeg sticanja znanja.

     Današnje mogućnosti komunikacije između ljudi, kao i sam razvoj Interneta i mobilne telefonije nam pružaju jedan novi vid obrazovanja čoveka. Ceo projekat virtualnog prenošenja znanja nam otvara jedno sasvim novo polje istraživanja i rešavanja problema. Ono što je nekada bila knjiga u obrazovanju sada je kompjuter. Mogućnosti u edukaciji pojedinca, pojavom kompjutera su daleko veće.
     Sam pristup Internetu nam daje mogućnost pronalaženja potrebne informacije, upućivanje pojedinca koji želi da se obrazuje na ono što mu je potrebno, rešavanje tj. savladavanje problema koji se može javiti u toku same edukacije.


Objavio: učiteljica at 11:33 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Posalji komentar
18.1.2007
Internet kao sredstvo informisanja

Internet kao sredstvo informisanja

Uticaj on- line zajednica na formiranje javnog mnjenja

 

     Internet je za više od decenije promenio svet i međuljudske odnose tako sto je ubrzao komunikaciju, olakšao pristup informacijama, stvorio nove oblike komuniciranja. On je doveo do promena u mnogim sferama društvenog života, posebno u razvijenijim zemljama. Ono što je pre pojave Interneta bila svakodnevnica, sada se odigrava i on-line. Informacije su preplavile planetu, edukacija je zahvaljujući mreži osavremenjena, a procesi spontanog formiranja javnog mnjenja takođe su ubrazni, i omogućen je lakši način javnog izražavanja mišljenja.

     Komuniciranjem putem globalne mreže stvorena je nova dimenzija ljudskog prava na slobodu govora, jer se gube tradicionalne prepreke ( prostorne i vremenske). Osamdesete godine su donele globalnu komunikaciju, informacija sve lakše dolazi u posed pojedinca i nije potrebna nikakva društvena uslovljenost za ulazak u cyberspace.

 

     Nove informativne tehnologije omogućavaju svakom pojedincu pravo pristupa na kompjutersku mrežu, ali u isto vreme vlade i moćne korporacije teže da uspostave nove cenzure i limite na nevidljivom horizontu mreža i mreža , kako bi ograničili pristup informacijama i pretvarali je u klasičnu robnu uslugu. S druge strane razvojem mreže razvijaju se i usavršavaju on-line zajednice, na neki način kao pokreti otpora sa ciljem da svako objavi ono što želi i misli bez ograničenja, i tako oslobodi informaciju. To naravno ne ide u korist moćnim korporacijama i velikim brendovima koji teže da imaju vodeću ulogu u formiranju javnog mnjenja tako što će vladati i kontrolisati informaciju.

 

     Uticaj novih medija na formiranje javnog mnjenja danas privlači posebnu pažnju. Ali stanovišta o tome su ipak različita. Jedni glorifikuju njegovu ulogu govoreći da svako ima mogućnost da govori i iznese svoj stav, a jedini uslov za to je snaga argumenta. Sa druge strane postoji mišljenje da novi mediji ne mogu preterano uticati na kreiranje javnog mnenja, posebno u zemljama poput naših, u kojima je još uvek relativno mali broj korisnika Interneta, u odnosu na zapadna drustva. Drugim rečima javno mnenje koje se konstituiše na mreži rezultat je individualnih mnenja malog broja korisnika i često uopšte ne dodje na off-line scenu. Tu je zapravo reč o pojmu digitalne getoizacije, koja podrazumeva da mreža jeste otvorena za sve, ali ako se javno mnenje ne prenese u off-line scenu ono ostaje u svojevrsnom getou i nikakav se rezultat ne ostvaruje. Mada neki autori predviđaju da će se on-line i off-line sfera u skorijoj budućnosti malte ne integrisati, a njihovo kretanje danas je sve više povezano, nadopunjujući jedna drugu.

 

     Kada je u pitanju Blog i njegova budućnost, i da li će on okupirati pažnju javnosti u smislu izvora informacija, može se reći da on jeste dobar izvor za brzu pretragu i pronalaženje informacija od značaja, ali validnost takvih informacija, još uvek je pod znakom pitanja u raspravama teoretičara, pa i samih blogera.

 

     Količina blogova na Internetu, prema statistikama najvećeg blog pretrazivaca Technorati udvostručava se svakih šest meseci, dok su „Pew Internet & American Life" istrživački centar, utvrdili da novi blog nastaje svake sekundi. Blogova danas ima na milione, on je nova tehnologija i usluga koja omogucava ljudima da se izraze, ali ne samo prema pojedincu, već prema svima, prema svetu.

 

     Iako je danas celokupna blogosfera 60 puta veća, u odnosu na pre šest godina kada blog nastaje, još uvek većinu blogova čitaju samo prijatelji blogera. Mada, određeni tematski blogovi kao i blogovi poznatih, ratni, politički ili biznis blogovi imaju već široku publiku.

 

     Za sada, blog pretrazivač Technorati pomaže ljudima u pretrazi blogosfere po temama, ali i po autoritetu., i to uz pomoc in-bound linkova Što je veći taj broj na nekom blogu, on ima veći autoritet i privlači više korisnika, pa se na taj način profiliraju dobri blogeri i kvalitetni blogovi.

 

     Često se postavlja pitanje može li blog postati pouzdaniji izvor informacija od klasičnih medija, ili je možda budućnost u njihovoj saradnji. Danas mnoge medijske kuće pozivaju blogere u svoje redakcije, sa ciljem da publici prezentuju informacije iz više pogleda na istu temu. Takođe, trend je i suprotan, pa sve više novinara piše blogove, odnosno profesionalno prezentuju vesti u formi bloga. Za sada je zanimljivo da posmatramo kako će profesionalci novinari i blogeri neprofesionalci sarađivati, i kako će se ta dva sveta razvijati.

 

     U svakom slučaju prednost bloga u odnosu na klasične medije je njegov format. Postovi su kratki i sažeti, s dosta informacija u malo teksta. Moć bloga i weba je ta da su informacije dostupne u realnom vremenu, ljudi su konstantno informisani i kada to žele, umesto da za to čekaju televizijski termin vesti ili jutarnje novine. Međutim, validnost informacija na blogu je stvar koja ostaje sporna, i teško da će biti rešena u skorijoj budućnosti. Anonimnost blogera, kao i to da nema cenzure u ovoj virtuelnoj zajednici , uliva dozu nepoverenje među publikom i čitateljima blogova, pa je najbolje da ih prihvatimo da se oni za sada razvijaju u smislu dopune tradicionalnim medijima, kao izvor informisanja.

 

     U našem društvu, s obzirom da blogosfera funkcioniše nešto više od godinu dana, blogovi su značajni sa aspekta ličnih priča i stvaralaštva. Dobro posećeni lični dnevnici, proslavili su već određene pojedince, koji polako dobijaju sve više čitalaca na web-u.

 

     U svakom slučaju, možemo reći da je nastanak i razvoj Interneta, a posebno web-a i svih njegovih oblika bitno izmenio socijalne odnose poslednje decenije. Kao sredstvo komunikacije i izrazavanja nove informativne tehnologije će nastaviti da se razvijaju i menjaju, a na društvu ostaje da se prilagodi ili ne njihovim inovacijama.

 

 

 

Tatjana Đorđević

15.1.2007
Razvoj bloga

 

     U svetu  je zlatno doba bloga period od 2001. do 2003. godine. Tih godina je blog doživeo svoju popularizaciju u svetu. Tada su dominantne teme na blogu bile iz oblasti politike, ekonomije, tehnologije i društvenog života.        

     Nastanak blogova u svetu je imao različitih reakcija, od onih koji su ih smatrali bezvrednim tvorevinama do onih koji su bili za njihovo uništenje.  Zagovornici tih ideja su najčešće bili novinari. Imali su i dobar razlog jer su do pojave Interneta imali monopol na pisanu reč i komentarisanje dnevnih događaja u svetu. Pojavom blogova stvorena je mogućnost za komentarisanje i pisanje i onoga što novinar nije smeo ili mu nije bilo dozvoljeno da objavi. Davao je i mogućnost anonimne objave. Za razliku od štampanih medija, na blogu možete dati i  komentar na tekst. Tako se prestaje biti pasivan čitalac. I dok čitate novine možete komentarisati na glas,(ili sočno opsovati), ali neće vas niko čuti. U svetu se polemisalo i o opciji gašenja komentara na blogu i da li je to onda blog ili prestaje to biti. Ukoliko se odbaci ova opcija i ne dozvolite   komentarisanje bloga, da li on gubi od svoje vrednosti?  Razlika između bloga i štampanih članaka je u tome što nema cenzure, pa su blog mnogi okarakterisali kao prvi pravi nezavisni medij. A i originalna ideja samog Interneta je bila ne samo da pruži informacije nego i da razvije komunikaciju. Nakon te faze u razvoju bloga dolazi druga koja blog pretvara u mesto gde se postavljaju oglasi i reklame.  Velike firme su otvorile svoje blogove u svrhu proširenja svog tržišta. Zatim polako ali sigurno i novinari otvaraju svoje blogove ili blogeri postaju novinari. Vremenom se broj blogova u svetu znatno povećao. Sada se postavlja pitanje da li će kvantitet nadvladati kvalitet?

     Krajem 2006. godine oko 175 000 blogova se kreira svaki dan, što znači da se u proseku kreira 2 bloga svake sekunde. Svaki dan u blogosferu se pusti oko 1.6 miliona postova, tj. oko 18.6 svake sekunde.

 

     Godinu 2006. obeležila je pojava kvalitetnih domaćih blogova.

 

     Da li se blog može upotrebiti u obrazovne svrhe tek treba da otkrijemo.

 

 

 

Objavio: učiteljica at 21:08 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (1) | Posalji komentar
12.1.2007
Primena informatičkih tehnologija u procesu obrazovanja osoba sa posebnim obrazovnim potrebama sa osnovama informatike

Preuzeto sa stranice defektologija.net


Kome je trening namenjen ?
Trening je namenjen svima onima koji rade na obrazovanju osoba sa posebnim obrazovnim potrebama (defektolozi, nastavnici...), kao i studentima završnih godina fakulteta.
 
Da li je potrebno predhodno poznavanje računara ?
Predhodno znanje računara nije potrebno.
 
Šta ću naučiti i za šta ću biti osposobljen/na nakon treninga?


Naučićete:


1. osnove informatike


2. da samostalno koristite informatičko znanje u nastavi (kreiranje rasporeda časova, pripreme za čas, kreiranje nastavnih sadržaja, kreiranje multimedijalnih prezentacija i igara, korišćenje interneta u nastavi, osnove asistivnih tehnologija...)


3. osnovne informacije o svetskim savremenim kretanjima u oblasti specijalne edukacije i rehabilitacije (učenje na daljinu, elektronska inkluzija...)
 


Za više informacija obratite se na:
trening@asistivne-tehnologije.com

 

napisao HAL

9.1.2007
INSTITUT ZA PEDAGOŠKA ISTRAŽIVANJA

 

Institut za pedagoška istraživanja je naučna institucija koja se bavi teorijskim i empirijskim proučavanjima u oblasti vaspitanja i obrazovanja. Osnovan je ukazom Vlade Republike Srbije 1960. godine.
 
Delatnost instituta je:
- proučavanje teorijskih i metodoloških problema vaspitanja i obrazovanja
- interdisciplinarna istraživanja značajnih problema vaspitno-obrazovne teorije i prakse
- organizovanje naučnih skupova sa ciljem obaveštavanja o rezultatima istraživanja i razmene naučnih saznanja sa naučnom i stručnom javnosti
- organizovanje seminara za nastavnike osnovnih i srednjih škola
- publikovanje monografija, zbornika, priručnika i drugih naučno-stručnih radova iz programske delatnosti Instituta
- uspostavljanje međunarodne saradnje sa srodnim naučnim institucijama i univerzitetima
 

9.1.2007
Vikipedija

 

Vikipedija je enciklopedija slobodnog sadržaja na Internetu koju razvijaju dobrovoljci uz pomoć viki softvera. Članke na Vikipediji može menjati svako sa pristupom Internetu.

 

Projekat je počeo 15. januara 2001. godine kao podrška Nupediji, enciklopediji koju su pisali eksperti. Sada njome rukovodi neprofitna Zadužbina Vikimedija. Vikipedija ima više od 6 miliona članaka, uključujući više od 1,5 miliona članaka na verziji pisanoj engleskim jezikom i preko 40.000 članaka napisanih srpskim jezikom (podaci su od decembra 2006).

Vikipedijina popularnost raste velikom brzinom, a njen uspeh je pokrenuo i nekoliko drugih bratskih projekata (Vikivesti, Vikiknjige, Vikirečnik, Vikicitate i Vikivrste). Često se dovodi u pitanje pouzdanost podataka objavljenih na Vikipediji.

 

Sada je već uobičajeno citiranje Vikipedije u sredstvima masovnog informisanja kao i u akademskim krugovima. Nekada se to čini uz kritiku, a nekada uz pohvalu: za slobodno umnožavanje, česte izmene, za pokrivenost različitosti. Saradnici se ohrabruju da se pridržavaju politike "neutralne tačke gledišta" pod kojom se podrazumeva da su značajni pogledi predstavljeni bez pokušaja da se ustanovi objektivna istina. Status Vikipedije kao reference za rad je upitan jer njena otvorena priroda omogućava vandalizme, netačnosti, nekonzistentnosti i loš kvalitet.

 

Takođe, kritikuju je zbog sistematskih grešaka, davanju prednosti koncenzusu umesto naučnom autoritetu, kao i nedostatku autoriteta u poređenju sa tradicionalnim enciklopedijama. Ali, raznovrsnost i detaljnost njenih članaka, kao i svakodnevno obnavljanje, čine je korisnim referentnim izvorom za milione ljudi.

 

Danas postoji preko 250 izdanja Vikipedije na različitim jezicima, od kojih 18 ima preko 50.000 članaka. Nemačko izdanje Vikipedije, koje ima oko pola miliona članaka, se distribuira na DVD-ROM-ovima, dok su mnoga druga izdanja umnožena na drugim sajtovima.

Objavio: učiteljica at 02:00 | in: znanje
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (1) | Posalji komentar