Lomljenje zaleđene kore pod ivicama čizama... skoro kao prasak groma u potpunoj tišini definisanoj jedva čujnim pucketavim šuštanjem pahulja... kada i spori veo magle ima svoj zvuk dok dodiruje igličaste vrhove zaleđenih grana... Izdahnuti oblaci pare gnezde se na ivicima vidnog polja...samo nejasna belina i slojevi vetra, naslagani jedan iza drugog... tik ispred mene, nošeni toplijom strujom iz doline, pahulje usporavaju u svom padu, i ponovo se penju ka bledom krugu... svanulo je....