Trave su danas imale sasvim drugačiji zvuk lomeći se pod koracima, a vazduh je bio ispunjen vlagom i mirisom sveže posečenog drveta... Nešto kasnije, razmakle su se magle i povukle iz stoprstih useka koji dugo odzvanjaju žuborom jesenjih voda... večno zeleni bršljan prekriva tlo i stabla bezumno žudeći za nagoveštajima svetlosti... duboka šuma... diše sopstvenim sporim ritmom... Dah Panovih nozdrva lebdi oko tvojih nogu... mahovinasta koža se ugiba pod prstima a muflonski rogovi izuvijanih grana razmiču krošnje dopuštajući papratima da blesnu kapima vode na svojim jarkozelenim listovima... Spuštam se u čučanj i zaranjam dlan u ledenu svežinu potoka... oštra struja poigrava između prstiju stvarajući varljivu igru dodira... onih klizećih kapi vode na tvojim grudima i dnu stomaka... na trenutak zatvaram oči... udišem vazduh i podižem glavu... dovoljno da osetim baršunasti dodir na trepavicama... Leptir je sleteo na moje oko...