29.12.2009 - Slatko s poljupcem
Ti wolish moju, tek probudjenu kosu.
Wolim te.
Ti wolish moje nespretne korake,
i prste zamrshene twojima.
Ti wolish moje nasmejane obraze.
Wolim te.
Ti wolish miris chokolade
na mojoj kozhi.
Ti krishom kradesh swaku kap
iz swake pore na telu.
Wolim te.
Ti wolish moje plawe
izgoworene gluposti.
Simpatichno-nelogichne.
Ti wolish zwuk mog glasa,
i znam,
upijash ga kao dan.
Ti wolish moj wrat,
i moje rame.
Ti wolish nachin na koji
wetar golica moje trepawice,
i nachin na koji Sunce miluje moju kozhu,
Wolim te, kada te dishem.
Wolim te kada nisi tu.
Wolish shto nikada necu odrasti
u ozbiljnu osobu.
Ti wolish da se glupirash samnom.
Wolish kada sam umrljana bojama.
Wolim twoj zagrljaj.
Ti wolish stranu na kojoj spawam.
Ti wolish poklonjen poljubac
za dobro jutro,
mojim od sna otechenim,
i josh usnulim usnama.
Wolish me.
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Petak bez imena
Mogla bih reci, sama sam wecheras u drushtwu John Coltrane-a. Sama sam wecheras, u drushtwu nedruzheljubiwih zwukowa metropole u malom izdanju. Sama, u drushtwu nostalgije koju zowem imenom mora... Swratila je, na kratko i tuga. A sreca je obecala da ce wecheras prespawati kraj mene, al josh ne chujem kucanje na wratima.
Metropola. Otworila je shirom swoja wrata, bez zagrljaja pushtajuci me u swoje otworene dworane.
Nebo. Necu reci da ga manje wolim, ali moje nebo je plawo, owo je nebo koje wolim, al nije moje. Ostawicu ga tu gdje jeste, bar ono nikada nece otici...
Asfalt. Isti kao i swaki po kome sam hodala, medjutim, izmuchen wishe od drugih... Poklanjam mu swoje korake.
Drworedi. Bez boje. Wazduh. Olowan wazduh. Tishina, koju ne chujem.
Mogla bih proshetati prepunim dworanama, u kojima nema mjesta za osmjeh. Petak. Mogla bih wrishtati, bez glasa, i wodkom ljubiti usne, ali ja sam moj petak preimenowala u chetwrtak. Zato, owaj petak nema ime, pa cu biti tiha. Mir. Mir.
U glawi se radjaju zhelje. Misli iz proshlosti, upoznaju se sa mislima sadashnjosti, podsmjehujuci se sopstwenim razlichitostima. Zwijezde. Mogla bih dosegnuti toliko wisoko, ali ruke jednostawno nemaju zhelju za rastom. Mozhda ce s jutrom biti bolje, pa cu dohwatiti Sunce.
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Bez naziva
Jednom si mi rekao da me wolish, ali nisi rekao koliko, tako cu uwjek zhiwjeti u neznanju
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Molba
Hocesh mi, molim te,
skinuti jednu zwijezdu?
Samo ispruzhi ruku,
i vec je na dohwat twojih prstiju..
Hocesh mi, molim te,
skinuti jednu zwijezdu,
najudaljeniju,
najmanje sjajnu,
onu koja nikome
nece nedostajati...
Zhelim je nositi
umjesto cwijeta u kosi.
Zhelim je kao pratilju.
Samo
jednu malu
zwijezdu,
da sa njom
po morskoj powrshini
ispisujem priche
o ljubawi.
Jednu, da sija iz
ochiju,
da izmamljuje
osmijehe
na licima.
Da bude moja igrachka koju
ne mogu izgubiti,
niti ogrebati.
Hocesh mi, molim te,
skinuti jednu zwijezdu,
najmanje sjajnu,
onu
koja nikome
nece nedostajati...
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Daljinu disem
Twoj osmijeh je sakriwen daleko iza ubogih granica mojih sklopljenih kapaka. Nashe su ruke nocima udaljene, a koraci ulicama dugachki. Samo su usne rijechima spojene.
Zato ljubim swaku izgoworenu rijech, i wazduhom je na twoju kozhu shaljem. Bez rime, sa osmjehom. Neka se slowa rastrche po twom tijelu, i neka se sakriju za dane kada budem tiha.. Noc je tamna, onoliko koliko samoca umije biti strashna.
Ali ja imam rijechi koje ljubim, i wjetrom ih, na krilima sharene mashte shaljem tebi na cutanje.
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Reci pamte usne
Nizhem slova tvojim tijelom,
sklapajuci rijechi,
vidljive,
ne chitljive...
Zvuk?
Samo tishina,
tishina kishne noci...
Ljubila sam te,
hraneci pore na
tvojoj kozhi-svojim dahom.
Tvoji prsti
u igri,
sa mojim usnama.
Tvoji prsti
u shetnji
mojim tijelom korachaju.
Zvuk?
Shapat.
Velika zhelja-mala tajna
ostaje zauvjek!
Ali prsti pamte.
I usne.
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Psst!
Ukrala sam dugu,
u dzepu je,
nemoj nikome reci.
Moja kaldrma me zove,
odlazim...
Zakachicu je na moje nebo,
i slikacu cvijecem njen
odraz u moru.
Chisticu je oblacima bijelim,
chuvacu je vazduhom.
Voljecu je pogledom.
Osmjehom cu je chiniti
tako dalekom, visokom, nedodirljivom,
i samo mojom!
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Secanja
Vrijeme.
Prolazi kroz prste
mrseci sjecanja.
Sati.
Korachaju tiho
kraj moga bica.
Misli.
Daleko
na obali.
Poljubac,
josh ukus ima
na mojim usnama.
Kozha.
Nazebla
od samoce.
Muzika.
Bluz.
Chezhnja.
Vrata.
Otkljuchana.
Zatvorena.
Tishina
ubija
pojam o sreci.
Glas.
Zvuk glasa.
Muk.
Zhelja.
More.
Mjesechina.
Mjesechina.
More.
Sjecanje..
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Bez naziva
Doci cesh?
-hocu.
Kada?
-ne znam, doci cu.
Necesh, znam! Odlazi sada!
-vec jesam!
Ali, zashto si josh uvjek tu?
-nisam.
Jesi!
-jesam, u tvojoj glavi, i necu poci sam! Otjeraj me.
Ne umijem.
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Nocna saputanja
Pore na mojoj kozhi,
pochele su nocna shaputanja...
Ruke, razgovaraju prstima...
Vazduh izmedju njih,
pokushavao je mukom da
ispusti zvuk chezhnje.
Poljupcima umirujem strast
na svojim ramenima...
Dok je vjetar iza stakla
pokushavao da udje i sjedini se sa
mojim prstima...
Dok su grane igrale igru
sa sopstvenom sijenkom...
Dok je zhelja tinjala u meni.
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Otkrivam na svojoj kozi
Poljubac je sa usana
skliznuo ka vratu,
a zatim nestao u
tamnom naletu noci.
Ostali su moji prsti,
opipavajuci kozhu
u potrazi za zagubljenim tragom
tvog dodira.
Mjesechina je padala na pod sobe,
ulazeci kroz poluotvoren prozor,
i nechujno zveckajuci
notama chelichne prashine ...
Pogledom sam trazhila tvoje korake,
a drvece s polja me je gldalo bojom tvojih ochiju,
i kaoda si svuda u prostoriji,
ali daha ti ne osjecam na ramenu ...
Dodirujem svoj hladan odraz u ogledalu,
ostavljajuci na povrshini otiske prstiju,
tragove
znoja i chezhnje.
Na zodovima pogledom ispisujem
redove, samo meni chitljive,
svaki zarez me opeche
poput refleksnog uboda pchele.
Otkrivam znachenje rijechi -nedostajanje,
i otkrivam je na svojoj kozhi,
na kojoj ostaje duboko urezana,
poput najdivnije gravure, ironija ...
Simfonija pokreta mojih
prstiju po kozhi, koji
imitiraju dodire izgubljene
u naletu noci.
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Nemoc
Posmatrala sam sinoc
Zemljinu sijenku
dok je hodala Mjesecom.
Hladna, tamna,
prozirna, mocna.
Hiljade kilometara
udaljenosti
izmedju nje i mene...
Nebrojeno chestica
prostora
izmedju nas,
ponosnih
shto su me sprijechile
da ispruzhim ruku,
potrgam sijenku,
i oslobodim Mjsec.
Lijeno, gotovo
mrzovoljno
i zavidno,
krala je
svaki zrak
Sunca,
koji je Mjesec chinio
prividno toplijim.
Posmatrala sam sinoc Mjesechevu svijetlost
dok se borila za opstanak na morskoj povrsini.
I mrzila sebe u tom trenu,
jer nisam znala kako pomoci.
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Kontradiktorna
Izgubila sam jednu misao,
a bila je tu,
na domak rijechi...
Sasvim tiha, mirna...
Desi se u trenu,
da i zhivot utihne,
pa me moja sasvim tiha,
mirna misao, ne brine...
Nestane i prijateljstvo,
i nivo mora je nizhi u
trenu, zavisno
od mjesechevog raspolozhenja...
Sve je relativno...
Neko je htio govoriti o tome.
Uzalud.
Sve je neizvijesno,
zavisno od nas..
Radujem se Suncu,
a kisha mi lice miluje.
Tuzhna u trenu postojim,
sa osmijehom na licu....
U meni sve gori od kontradikcije.
Prihvacena.
Neshvacena.
Pozheljna.
Sama.
Slobodna,
kao glasovi na vjetru.
Ochekivana.
Ne i dochekana.
Prisutna, al mislima -daleko na moru...
Ekscentrichna,
van kruga njihovih
ubogih chula o
poshtovanju stereotipa.
Najvoljenija.
Nemoguca.
Potrebna.
Ne i posjedovana.
Gledam lica koja
govore, ono
shto rijechi nikada
nece moci...
Prihvacena.
Neshvacena.
Pozheljna.
Sama.
Krhka.
Nesalomljiva.
Trazhena.
Ne i nadjena.
Prisutna, ali mislima -daleko na moru.
Slobodna.
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Nedostajanje
Falish mi....
Drhtavim prstima dodirujem vrat
u potrazi za tvojim poljupcima.
Usnama dodirujem dlanove,
ne bih li osjetila tvoju kozhu.
Falish mi dragi...
Nebo je cutalo o tome,
znalo je da ce me boljeti.
Zvjezde su se nevino smijale,
ne govoreci da cemo hiljadama koraka biti udaljeni.
Fali mi toplina tvoje blizine...
Nocima neumornim tijelom
plovim posteljom hladnom, praznom,
oponashajuci tvoje pokrete,
imitirajuci tvoje tragove.
Fali mi zvuk tvog glasa,
Nemam potrebu,
ni zhelju da nadjem zamjenu,
koja bi i tako bila lazh,
i vrisak naspram tvog shaputanja.
Fale mi tvoje rijechi,
Da pred svakom zadrhtim
kao da je prva,
i da ih upijam kao dan,
postajuci bogatija za chitavu jednu prichu...
Fale tvoji prsti,
Da se nestashno igraju mojom kosom.
Sada je tako uredna i ravna,
bez i jedne posvadjane vlasi,
dosadna samoj sebi.
Fali mi tvoj osmijeh,
Da zanijemim,
da se i sama nasmijem,
da me ohrabri, i uvjeri
da si uvjek na mojoj strani.
Fali tvoja pojava,
Da se osjecam sigurnom,
da sam najsretnija,
najstrastvenija i najvoljenija...
Dodji.
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Njoj
Produkti mojih misli
su moja osjecanja.
Desi se ponekad da se
zagledam u morsku povrshinu,
i kada me omami
miris joda,
tada zapravo shvatim
koliko mi nedostajesh.
Ne mozhesh zamisliti
kako su dani tihi
bez tvog glasa,
i mirni bez tvog smijeha...
Pokreti talasa su beznachajni
ako ti ne hodash obalom,
a vazduh ne mirishe ako
nije u dodiru sa
tvojom kozhom...
Svako jutro,
shaljem ti Sunce,
da te prati
i da ti bude snaga,
jer dani znaju biti teshki...
A mjesec mi nocu,
shapuce o tebi,
i onda zamishljam
kako se smijesh,
kako grlish drvece,
i prichash sa prirodom.
Kako shirish ruke od srece.
Pokushavam da uskladim
moje korake,
jer,tvoji su nechujni,
pa nemam ravnotezhu...
da li shto i ja mislish,
osjecash,govorish?
Mozhesh li vidjeti mojim
ochima,da svijetovi
su daleki,
iako ih misli spajaju
mostovima od snova...
Koliko god bili daleki,
moje ruke ce uvijek
biti dovoljno dugachke
da te prihvate u zagrljaj...
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Shvatih
Slushala sam sinoc,
zvijezde, dok su se smijale mjesecu,
jer je zaspao nag...
Osjetila sam sinoc,
sopstveno tijelo kako bludi prostorom...
Teshko je napraviti pokret,
koji nece govoriti o ludilu...
Pokushala sam modelovati misli,
ali ih je jako teshko pretochiti u stvarnost.
Oslushkivala sam sinoc zvijezde,
kako se smiju mjesecu,
jer je zaspao nag...
One su me natjerale da shvatim;
niko nece prihvatiti stvari
takvima kakve jesu...
Svako ce dodati malo svoje mashte,
neko boju,
neko slovo,
neko chitavu rechenicu...
a neko ce chak uzeti i dio za sebe...
Zivot u starhu mijenja oblik...
Teshko je danas napraviti pokret koji nece
govoriti o tvom ludilu,
zato,
ne obracam pazhnju, na navodne besmrtnike!
Bavim se svojim iluzijama,slusham glasove iz moje glave,
i zvijezde podrugljuvice,
i uzhivam u svom ludilu,
jer ludaci mogu raditi sve,
a da im se ne zamjeri...
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
29.12.2009 - Dan ukrashen perlama
Tishina se
provlachila
kroz otvore
na perlama,
koje su se
nanizane
oko mog
vrata
njihale u
ritmu pokreta
bosonogih
koraka...
Sudarala bi se
sa njima,
onog trena kada bi
postale predmet
igre
mojih prstiju...
Taj neobichni zvuk,
u tandemu sa
mojim osmijehom
cini
dan savrshenim...
|
|
Komentara (0) :: Permanent Link
|
|
O blogu
Njegovi prsti ..
« July 2026 »
| Mon | Tue | Wed | Thu | Fri | Sat | Sun | | | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Kategorije postova
Blog Prijatelji
slatkica
Evergreen
Ostali linkovi
Blog Hosting
|
