I ja gu ne znajem. Samo gu u noc cujem i u s'n s'nujem. A
pesma je moja golema: Kako majka sina imala, cuvala,
ranila. Dan i noc samo njega gledala. Sto na sina dusa
zaiskala, sve majka davala, a sin - bolan! Porasnaja sin.
Dosla snaga, mladost... Dosle basce, cvece, mesecina.
- Zamirisale devojke!... Sin poleteja. Sve sto iskaja,
sve imaja. Hatovi, puske, sablje, zene... Koju devojku
nije pogledaja, samo njojne kose neje zamrsija i usta
celivaja. Nijedna mu ne odrece, nijedna ga ne prevari,
a on sve gi celivaja, sve varaja i - bolan, bolan bija.
Bolan ot kako se rodija. - Toj sam ja!... Pa od t'j bol,
jad - dert li je, prokletija li neka - eve na nogu
ginem. Idem, pijem, lutam po mejane, dert da zaboravim,
s'n da me uvati. A s'n me ne vaca. Zemlja me pije... Noc
me pije... Mesecina me pije... NISTA MI NIJE, ZDRAV SAM,
A - BOLAN. Bolan od samog sebe. Bolan sto sam ziv. Otkako
sam na svet progledaja, od t'g sam jos bolan... Zalno,
teslo da mi pojete!...
I Kostan, tuj pesmu, toj vreme da mi pojes... A toj vreme
vise ne dodje. Ete za toj cu vreme ja zalan da umrem, s's
otvoreni oci u grob cu da legnem. POJ "ZAL ZA MLADOST"...
Za moju slatku mladost, sto mi tako u nista otide, i brgo
ostavi. POJ I VIKAJ GU. MOLI GU, NEKA MI SE SAMO JOS
JEDANPUT VRNE, DODJE, DA GU SAMO JOS JEDANPUT, POMIRISEM...
Da li znaes, mome, more, da znajes,
Kakva je zalba za mladost...
Majku, njuma da mi ne spominjes. Ona jedno pogresi,
sto prvo tebe, pa posle mene rodi, te s'g moram da
cutim, da te slusam, jer si stariji! Toj ona samo
pogresi: sto prvo tebe pa posle mene rodi. - A
majka je majka!
Da znaeš, mori mome, da znaeš,
kol'ka je, žalba za mladost...
Na porta bi me, mome, čekala,
S konja bi me, mome, skidnala,
Na čardak bi me, mome, vodila,
U lice bi me, mome, ljubila.