Viziju krase plavetnila
Razbijene hridi.
Vizije su manastir
I moje cutanje,hrabro
Cuti covek
Da reka postane
Sapatom sopstvenih zila
da opstane
Cuti ljubav daleka
U kosmosu vencana
I bol moja cuti
Tek jedno zvono samo
Dok srce ne posustane....
N.
Objavio
nadjaljubicica u 19:14 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
