Zore kidam zubima
Opet su me izdale.
Proklete u snovidjenjima,
laznim POSTOJANJIMA.
Muce me predrasudama.

Suze,
te krupne izdajnice srca
placu nocas samnom.
Zalutale u zivot koji
ne pripada meni.

Mame na tugu,
zabludu zivota,
obecanja....
Opet su me izdale,
lazne zore i
nade u svitanja.
Prashtam im!

Shta bih drugo mogla?
U ramu secanja,
na bele ladje lice.
Oticu rekom ne zaborava...
Moja jedra pocepana.

Mashem,
sopstvenom tugom,
Odlazim korakom
shto na belu penu lici.

Zora mi docekuje
josh jednu suzu
i secanje....
Ne kidam je zubima....
Prihvatam je ko` sudbinu.

Nadja