Ja i svijet oko mene

Namjerno sam preskočila dvije akcije tj nisam pisala postove o njima jer smatram da je bilo nepotrebno.A danas mi je bila zadnja. To mi je rekao Mario kad me je nazvao.Na predzadnjoj akciji sam napravila prenamjenu tako da neću na školovanje već na tečaj za aromaterapeuta. Možda zato jer znam bar jednu osobu sa akcije koja će tamo biti dakle netko poznat.I pored toga što sam pričala sa ljudima tamo s nikim nisam izmjenila broje ve moba kao neki tamo,a znam da zato jer sam upisala tečaj na to i nemam pravo tek za četiri godine. A za to vrijeme može biti svašta.Bilo mi je ugodno jer sam bila sa ljudima,a neugodno jer sam s obzirom na njihove priče to o sebi nisam mogla ništa dobro reć Naime tamo je bilo jaako mladih i dosta njih sa djecom. Većina je imala radno iskustvo. Tako da se po tom pitanju tu i nisam našla kao ni po marljivosti.I tako dva Maksimira i tri Sljemena to je zbroj. Danas je kao i prvi put bilo Sljeme.Tako da mi od tih akcija ostadoše samo slike.A najesen ću vidjeti kolko će njih biti na tečaju.

S obzirom da imamo susjedu koja nam pravi probleme odlučili smo se postaviti nadzorne videokamere komada 3.Plaćeno je iz nasljedstva.Najveći problem je što prozor njenog wc-a gleda na našu veš kuhinju(di su veš mašina i sušilica)tako da ona kroz njega može ordinirati štapom a i izvaliti svoju glavicu kroz njega.A bilo je stvarno svega od skidanja gumba sa sušilice,bacanja sanitarne kiseline mojoj staroj u oči,lupanje štapom po glavi pa sve do zatvaranja vrata tj nagurana sušilica na vratima da se ne može uć.Tako da je to jedina mogućnost za takav kakav mir.Stara je uzela slobodan dan,a i ja nisam išla kod zubara jer sam imala dva termina pa sam mogla birat.Uglavnom bila su tri dečka. Za ručak smo naručili pizze iz "Dvojke". Ja sam ujutro surfovala bez obzira što je žica išla i kroz moju sobu. I nakon ručka više nisam mogla na net te sam kroz neko vrijemete sam otišla u grad. Tamo sam u knjižnicama visila na netu.Kod namještanja kamera došlo je do neke smetnje i ko zna čega tako da je fiksni prestao raditi. Sreća da imamo mobitele.A susjeda je zvala policiju zbog stavljanja kamera,ali tu ne može ništa.Tako da osim eventualnog nauma oko razbijanja kamere što bi isto bilo snimljeno je spriječena u pizdarijama. Da te vidimo sad ptico.

Mislim komp mi je bio pokvaren,a onda tjedan dana na popravku.  A već prije toga sam zanemarila blogiranje. No neću o tome. Krenula sam na psihoterapiju. U biti vidit ću kolko je to psihoterapija jel pošto nisam donjela nalaze bilo je kratko 8nakon 2 i pol godine od zadnjeg posjeta psihu uglavnom ambulantnog liječenja ostadoh bez teksta).U četvrtak je taj dan i pitam se kolko ću pričat. Uglavnom ići ću na psihotest al neznam jer već onda. Dala mi je Sanvale zbog spavanja koji ne pale. I da dijagnoza mi je drugi anksiozni poremećaji,a ja si cijeli život nakalemljujem depresiju mada ne volim "nove modne dodatke". A valjda je neka blaža varijanta posljedica distimije.Moram krenut već jednom.

Eto tako prelazeći po postovima ustanovih da je danas obljetnica mog bloga.
Moj prvi blogorođendan,a nastavit ću i dalje s pisanjem.

Prvi maj je i kao što naslov kaže tako ni ja neznam jel on praznik rada ili nerada.Ustvari ovisi kako za koga no neću previše o tome filozofirati.Uglavnom danas je bio prosvjed sindikata na trgu francuske republike. Tamo nisam bila jer mi je bilo prerano.Stara je unatoč prazniku otišla šljakati jer posao ne pita kad se gomila.. E moja stranka"DSŽ"(demokratska stranka žena) je bila među strankama na prosvjedu. U 10 je bilo okupljanje na trgu i ja sam bila tamo.Došli su i moji iz stranke. Bio je neki program ako se to tako može nazvati i kad je završilo krenuli smo za kamionom pješice u Maksimir.Gledali su nas ljudi sa prozora ne sa svih baš a i iz tramvaja.I tako stigosmo i do Maksimira. Dalmatinci su otišli busom na Jarun di je bila zabava iliti proslava.Ja i moji iz stranke smo malo šetali. Gledali smo ljude koji čekaju grah te koliki je red i komentirali. A nije bilo samo sirotinje. Nakratko smo se odmorili sjedeći na travi i malo pričajući.Onda smo krenuli natrag te su neki iz stranke sreli svoje poznanike. Na kraju smo otišli na trg francuske republike di su bili auti i sa dva auta krenuli na Jarun.Tamo je bila proslava i opet puno poznatih za moje iz stranke pa smo se uskaćulali. Jeli smo ćevape i pili pivo. Ja popila pokoji sok i mineralnu. Ručak ionako nisam stigla skuhati pa mi je to dobro došlo. Ma sve je dobro kad drugi plaćaju. Izbor muzike baš i nije bio neki. Na kraju sam ja otišla,a ostali su još ostali.Došla sam kući oko sedam navečer.
I na kraju pjesma Vesne Parun napisane prije 60 godina.
Pjesma je o Prvom maju

PRVI MAJ

Vi idete teški u zlatu širokih grana,
drugovi, dok dimnjak bune crven gori
nad zemljom, što moćno raste s barikada,
raspukla od munje, sva u šumskoj zori.

Idete, a Sunce pred vama ko baklja
sve dalje i dalje trubljom snova zove.
Hlad stijena se jezi pred licem jasnoće,
i dubovi trnu, i kriju se sove.

Vi gazite čemer stoljeća i silu
tornja, što izbija sa zvonima smrti.
Razdrijevši halje magli i sivilu,
obilati gnjevom, jadikovkom škrti;

obasjani ispod narančastih grana
U nemiru lišća, u proljetnoj struji,
dižite se pjesmom, ljudi sa bezdana,
rastvorivši srca suncu i oluji.