I posle toliko tuznih rastanaka zapitam se - moze li oprashtanje da bude bezbolno? Mogu li se izbeci suze (pa makar i one skrivene)? Moze li se izbeci onaj tuzni pogled koji nam se useli u ochi i ne izlazi nekad i mesecima? Postoji li ikakva shansa da se bar smanji patnja?
Trazeci taj odgovor naidjem na pesmu koju vam vecheras pushtam.
Prvi put kada sam imala priliku da saslusham rechi ove pesme suze su same potekle - putovala sam za prestonicu, slushala mp3 u busu.. tuzne note krenule da prichaju svoju prichu. ponavljala sam pesmu bezbroj puta.
Shvatila sam da lakog rastanka nema - postoje samo ljudi koji umeju dobro da glume, ali kada se rastajemo od drage osobe onda ne moze da bude svejedno.
Ali ja eto, nikad to nisam znala da odglumim..
A vi?
| Barry White - Let'... |
