Naslonjen na ivicu razuma, odmjerenim pogledom Gledam u vodopad vremena... Sve smeće i sav jal svijeta tu trune, na granici svjetla, između sna i jave. Nema u meni previše pokreta, dodir jedva da se osjeća, Olupina nečjeg života zapela je u mulju plićaka bare, Kod na proizvodu zanjihan bokovima plastične žene... Tko to pokret želi izvuči... ...iz mene?
s onu stranu čudne granice...