20.10.2008 - Selektivno brisanje memorije II. - Leptiri u želucu
Leptiri u želucu, kada me pogleda.
Leptiri u želucu kada se nasmiješi.
Leptiri u želucu kada mi se obrati.
I glupost moje tišine koja u tome trenutku ne zna svoje gromoglasje pretočiti u jednu jedinu, malenu, najminijaturniju moguću suvislu rečenicu...
Jednostavnije mi je pisati esej o, ne znam, ne znam, didaskalijama u Krležinim dramskim djelima, rastakati Hawkingove teorije o crnim rupama, laprdati o teorijama zavjere, drobiti o energetskim korelacijama koje nam definiraju odnose, zavući se u studio i raditi, stvarati, bjesomučno se pokušavati izraziti... nego joj izgovoriti tu jednu, kvragu, suvislu rečenicu.
Kao da sam jučer navršio šesnaest.
A ne zaboravio...
Leptire u želucu.
|
