24/6/2007 - Jedno pismo

Sreo sam ljubav iz prve pjesme,

istinu mojih djechachkih dana,

dok je decembar ledio chesme

i dok je inje padalo s granja.

Sreo sam ljubav  iz prvog stiha,

u jednom malom mjestu u Srijemu,

kao kroz maglu,setih se krika,

o Ana, josh te vidim u svemu.

Ali ona nije, nije kao prije...

Do jutra mjesec ostao skriven,

sjedio chovjek za praznim stolom,

dugo sam shutio kao zaliven,

opijen blijedom, ledenom zorom.

Vjetar se lomio o stabla gola,

ne pamte toliku zimu u Srijemu,

krik mi se ote, ljubavi, bola,

o Ana josh te vidim u svemu...

      Srebrna krila...

Ova pesma je zakucala polovinom zime na moja vrata. Na koverti je bilo zapisano moje ime, a markica je nosila naziv jednog gradica u Sremu. Ne znam ko je odluchio da bash meni poshalje to. Ne znam ni zashto. Nikada mi ,nakon toga, vishe nije stiglo pismo iz tog gradica. A ovo chuvam. Kao uspomenu, na nepoznatog