avatar

I put od hiljadu milja počinje jednim korakom

6/3/2009, 16:22
POGLEDAJMO SVET KROZ OČI DETETA!

Sumnjičavost i nedovoljno korišćenja računara u edukativnim programima u osnovnim školama u Srbiji su reakcija izazovima koje daju nove informatičke tehnologije, verovatno postoji i strah od nečeg novog. Okupljanja dece u novim projektima, idejama, web radionicama ili pak sa druge strane samostalno lutanje internetom u potrazi za sajtovima koji pružaju isključivo zabavu i korisćenje ljudskih slabosti. Bacimo računar u kontejner!
Prepustimo se ulici i druženju na njoj, mislite li da je to bezbednije?
Možemo i da spalimo sve novine, pa one prenose skoro sve same vesti koje nas uznemiruju.
 Uživajmo u prirodi, kako su nam samo lepo živeli dede i pradede ...
Sve je to lepo medjutim polako sa godinama kako već to prirodno ide dolazimo do pitanja, šta posle kad odrastemo?
 Uprošćeno, računar je alatka kao sto je knjiga, olovka ili televizija.
Računari mogu biti veoma korisni ali se kao i sve druge stvari koje imaju svojih dobrih (a posto sve sto je dobro ima i lošu stranu) strana mogu zloupotrebiti. Moramo priznati da oni uprkos tome postoju značajna alatka u razvoju i edukaciji dece.
Ceo Internet prepun je različitih besplatnih programa, muzike, ali i korisnih stvari poput enciklopedija, namenskih sajtova iz sveta nauke, internet časopisa, zabavnika, dečijih edukativnih sajtova iz celog sveta, portala za mlade...
Verujemo da većina vas u svojoj biblioteci ima bar neku knjigu koja u sebi sadrži naziv enciklopedija, a internet ih je pun poput Wikipedie i mnogo drugih. Sport je jedna od nasih vedrijih strana, baviti se sportom je dobro .
Međutim nije sve u sportu i ne mogu biti svi sportisti...
Podsetimo se znacenja reči iskrenost, neposrednost, jednostavnost.
Hajde, pogledajmo svet kroz oči deteta, možda vidimo neki novi svet, svet sa više boja...
Zanimljivo sa razvojem interneta i IT kulture, raste i broj dečijih ideja i web stranica, blogova ...
Pre svega deca sve više vremena provode pored računara, brzo shvataju prečice i dosta su domišljata i sa nedozrelim znanjem, ali sa svojom kreativnošću uspevaju što šta zanimljivo da urade...
Domišljatost je način življenja u našoj zemlji . Samo kad pogledam naše roditelje ...
Gde su naše misli i naše ideje, a šta smo pokupili sa net-a, tu je teško postaviti granicu ...
Programi i razvoj Web-a omogućili su tako brzu tehnološku emancipaciju da danas čak i američke domaćice objavljuju recepte na svojim home pageovima, zašto onda ne bi DECA - UČENICI škole PREDSTAVLJALI svoje škole ili mesta gde žive I imali svoje Web stranice ?
Koliko podrške DOBIJAJU DECA ZA SVOJE INICIJATIVE I IDEJE, zapitajte se i sami.
Dokle će se većina odraslih prvo raspitati koje je čije dete , odakle potiče, ko su mu roditelji, da li je nas ili njihov (političko opredeljenje), bogatih ili siromašnih roditelja, pa onda ga gledati očima punim predrasuda.
Decu najčešce spominju samo kad naprave neku glupost i pred izbore.
U stvari većina roditelja najčešce voli samo svoje mezimče.
Problem šta je zaista sa računarima i čemu oni mnogima koriste.
Zar da služe samo za igrice i za posete sajtovima na mreži koji su svima znati i strašno posećeni. Ili da se prepucavamo po forumima kako smo genijalni...
Pa se setih komentara mog komšije koji kaže : Ameri nas opet zeznuli ! , misli na internet i računare.
A dete je dete.
 Podržite učeničke web inicijative i ideje . Ulaganje u decu i znanje je ulaganje u budućnost.
Deca i škola, Mladenovac
objavio/la Maja kategorija: | (0) Komentara | email this post