Izlet na Lošinj «

28/10/2007 «

Izlet na Lošinj

 
Rijeka, 3. srpnja 2007.
Da Mjesni odbor Luka zaista misli na svoje sugrađane, još jednom je dokazao Pododbor za zdravi život, organiziravši 30. lipnja u povodu Dana Mjesnog odbora Luka izlet na Lošinj čime je svojim građanima omogućio jednodnevni odmor i odmicanje od prometne vreve centra grada, buke i smoga.
 

 

 

Osim toga izlet je bio vrlo edukativan pa su se izletnici upoznali s ljekovitim biljkama Mediterana u Miomirisnom otočnom vrtu te sa zaštitom dupina kroz projekt "Lošinjski rezervat za dupine" Lošinjskog edukacijskog centra o moru.


 
Građani su participirali u troškovima izleta u iznosu od samo 30,00 kuna te u cijenama ulaznica, a troškove prijevoza u većinskom iznosu snosio je Mjesni odbor Luka. Pun autobus izletnika napustio je kišnu Rijeku u 7.00 sati ujutro te se uputio prema trajektnom pristaništima Valbiska-Merag kako bi se dospjelo do otoka Cresa te se preko njega i Osora prešlo na otok Lošinj.


 
U Malom Lošinju posjetili smo Miomirisni otočni vrt u kojemu je posađeno 65 mediteranskih biljaka koje su izrazitog mirisa i ljekovitosti. Dočekani smo pićem dobrodošlice likerom od mirte i sokom od mente (jako ukusno! op.a.), a onda se uputili u obilazak vrta.  Vođeni stručnim uputstvima upoznali smo biljke kraj kojih smo do sada prolazili, a da nismo znali skoro ništa o njima. Hendikep je ovakvog načina izvještavanja u tome što se ne može dočarati intenzivan miris raznih biljaka.


 
Našu grupu iz prikrajka promatrao je i Gospodin Mago, a jedna gospođa mu je ponudila malo kruha od svojeg sendviča što je vrlo rado pojeo. Izgleda da mu je kruh izuzetno prijao jer je uskoro pojeo cijeli sendvič! Gospođa s dobrim namjerama kasno je shvatila kako Gospodin Mago nije običan magarac koji će se zadovoljiti samo jednim zalogajem.


 
U nastavku izleta posjetili smo Lošinjski edukacijski centar o moru vezano uz projekt "Lošinjski rezervat za dupine" gdje su zainteresirani, nakon predavanja o dupinima, imali i priliku usvojiti svojeg dupina.


 
Posljednje sate boravka na Lošinju proveli smo kupajući se na prekrasnoj plaži u Čikatu. U Rijeku su se veseli izletnici vratili u ranim večernjim satima izuzetno pozitivnih dojmova te s nadom kako će se slijedeći izlet ponovo uskoro organizirati.
(G.Š.)

---------------------------------------------------------------------

Napomena: Tekst sa slikama preuzet sa linka Grad Rijeka http://www.rijeka.hr/

ides na "Mjesni odbori" potom MO. Luka.

-----------------------------------------------------------
http://karolina-rijecka.com/boro123.jpg">
 
Borivoj Bukva, Mali Lošinj, Čikat, 2007.
Foto: Božidar Ermenc
 


-----------------------------------------------------------


Miomirisni otocki vrt, Ulica brace Vidulic b.b. 51550 Mali Losinj, Hrvatska
Info: Tel: + 385 - 98 - 326 - 519 faks: 051 - 232 - 261
info@miomirisni-vrt.hr

LOSINJSKI REZERVOAT ZA DUPINE

PLAVI SVIJET - Institut za istrazivanje i zastitu mora http://plavi-svijet.org/

----------------------------------------------------------

 
 
Objavio borivoj u 10:49 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar


Od morskih dubina do gorskih visina «

24/10/2007 «
LJEPOTE PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE U PUBLIKACIJI »ZAŠTIĆENA PRIRODNA BAŠTINA«
Od morskih dubina do gorskih visina
Osamnaest zaštićenih područja PGŽ-a predstavljeno je u vidu zanimljivih i nesvakidašnjih pješačkih tura pa je uz svaku naveden i prijedlog obilaska, dužina puta, vrijeme i težina hoda te brojni podaci vezani uz površinu, položaj, floru, faunu i sl.
 
Zeleni vir – jedno od šest goranskih zaštićenih područja prirodne baštineDELNICE – Još jedan sjajan promidžbeni posao obavile su Turistička zajednica Primorsko-goranske županije i županijska Javna ustanova »Priroda« objavljivanjem publikacije »Zaštićena prirodna baština« (Kvarnerskom prirodom od morskih dubina do gorskih visina). Riječ je o pažnje vrijednoj brošuri koja na svojih 48 stranica nudi kroz tekst, fotografije, zemljopisne i topografske karte te grafikone podatke o 18 zaštićenih područja prirode na području jedine hrvatske županije koja već i svojim imenom upućuje da je upravo priroda ono što je u najvećoj mjeri određuje. Zaštićena područja u prvom su redu predstavljena kao zanimljive i nesvakidašnje pješačke ture pa je uz presliku dijela zemljopisne karte uz svako od tih područja naveden i prijedlog obilaska, dužina puta te vrijeme i težina hoda, a uz to navedeni su i drugi brojni podaci vezani uz ukupnu površinu, položaj, floru, faunu, vegetaciju, nadmorsku visinu i ostale zanimljivosti. Sve to praćeno je odličnim slikama koje jednostavno mame na put do te destinacije i šetnju kroz prekrasne krajolike.
    Od 18 predstavljenih područja najviše ih je, čak 8, na otocima, pri čemu prednjači Rab s 3 lokacije (Dundo, Lopar, Komrčar), Krk ima dvije (Kuntrep, Košljun) kao i Lošinj (Pod Javori, Čikat), a Cres jednu (Kruna). Gorski kotar ima 6 zaštićenih područja prirodne baštine – Nacionalni park »Risnjak«, Samarske i Bijele stijene, Vražji prolaz i Zeleni vir, Kamačnik, Golubinjak i Japlenški vrh, a na području Primorja obrađene su četiri lokacije: Park prirode Učka, Lisina te opatij
Jačanje svijesti o zaštiti
   
    Jedan od ciljeva ove brošure je sve zainteresirane potaknuti i na dodatnu zaštitu ovih prekrasnih područja, odnosno stvaranje odnosa u kojem će uz uživanje u prirodi rasti i svijest o potrebi njenog očuvanja i zaštite jer o toj i takvoj zaštiti ne trebaju brinuti samo oni kojima je to i dužnost, već svi koji ta područja posjećuju i u njima uživaju.
ski parkovi Angiolina i Margarita. Svako od spomenutih područja pravi je mali biser za ljubitelje prirode, dakle ne samo i isključivo turiste, već i domaće ljude koji itekako mogu uživati u ljepotama svog zavičaja koji, kako to u popratnom tekstu u uvodnoj riječi navodi Sonja Šišić, ravnateljica JU »Priroda«, obiluje predjelima u kojima je sačuvana »iskonska izvornost krajobraza i ljepota prirode. Kvarnerski jelenak, dalmatinska začina, riječki kravljak, istarski i učkarski zvončić, velebitska degenija, krški runolist, crni daždevnjak, čovječja ribica, velebitska gušterica, bjeloglavi sup, dupini, vidra, medvjed, vuk i ris samo su neke od botaničkih i faunističkih osobitosti u tim predjelima na stjecištu Sredozemlja, kontinentalne Europe i krša Dinarida«, piše Šišić, dodajući kako te ljepote i vrijednosti treba približiti najširem krugu zainteresiranih kako bi se o njihovoj ljepoti pročuo glas i u drugim krajevima svijeta.
    Brošura je, ističu u svom dijelu teksta direktorica TZ PGŽ-a Gordana Medved i Kazimir Janjić, predsjednik TZ PGŽ-a, pokušaj poticaja koji treba biti samo početak jednog novog i uzbudljivog iskustva: »Hoće li u njemu pretegnuti vaš istraživački duh kojemu je do susreta sa što netaknutijom prirodom ili pak emotivni smiraj koji nastaje opuštenom šetnjom parkovnim stazama – pitanje je osobnog izbora«, zaključuju Medved i Janjić.

Marinko KRMPOTIĆ

Prilagođeno za ispis

Napomena: Preuzeto iz http://www.novilist.hr/    Srijeda, 24.10.2007. pod rublikom "Gorski kotar"

Objavio borivoj u 19:12 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar


Izvor «

22/10/2007 «

 

 bistra ilin , beograd....................... wrote:

Pogledajte sledeci sajt, prochitajte, razmislite i pokushajte nekako da pomognete tako shto cete bar proslediti sajt drugim osobama.
Iskreno vas molim da pogledate i razmislite shta, uistinu, radimo za ekologiju, nashu planetu i same sebe.
Taj sajt je - www.well.org.yu
Mir.
b
----------------------------------------------------------------

pozdrav dragoj bistri i hvala na informaciji, boro

---------------------------------------------------------------

Univerzalna deklaracija o pravima čoveka
sa novim 31. članom glasi:

''Svako ljudsko biće ima pravo na
održavanje ekološke ravnoteže u svojoj životnoj sredini,
koju deli sa svim ostalim živim bićima,
životinjama i biljkama, čiji opstanak kao jemstvo
vlastitog opstanka treba da bude osiguran.''

Objavio borivoj u 11:08 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar


Spašen SUP «

19/10/2007 «
S CRESA U POMER NEDALEKO PULE DOLETIO SUP KOJI JE NEDAVNO SPAŠEN S KROVA KUĆE U MALINSKOJ
Nestašni Cerko zalutao već treći put
Ptica je stara dvije godine i zove se Cerko, a ovo je treći put da se otisnuo u nepoznato i odvojio od jata. Naime, roditelji su mu još kao mladunčetu donijeli zatrovanu hranu, uslijed čega je ispao iz gnijezda. To je vjerojatno dovelo do laganog oštećenja mozga pa se danas sam teško snalazi u prirodi
 

Cerko je počašćen komadom mesa koji je »obrstio« do kostijuPULA – Jučer ujutro je u pomerski kamp, u neposrednoj blizini Pule, sletio prekrasan bjeloglavi sup kojeg su na obali opazili djelatnici kampa, potom ga prekrili kartonskom kutijom i pozvali higijeničarsku službu iz Pule. Sup je zatim odvezen u Veterinarsku stanicu gdje je utvrđeno da nije ozlijeđen već samo iscrpljen pa je počašćen velikim komadom mesa koji je u vrlo kratkom vremenskom roku »obrstio« do kostiju. Nakon nekog vremena po njega su došli djelatnici oporavilišta Istraživačko-edukacijskog centra za zaštitu prirode sa Cresa koji se o supu brinu od njegova rođenja. Od njih smo saznali da je ptica stara dvije godine i zove se Cerko, a ovo je treći put da se otisnuo u nepoznato i odvojio od jata. Naime, roditelji su mu još kao mladunčetu donijeli zatrovanu hranu uslijed čega je ispao iz gnijezda što je vjerojatno dovelo do laganog oštećenja mozga, pa se danas sam teško snalazi u prirodi. Nakon pada je odnesen u oporavilište i iz njega pušten u lipnju ove godine, ali se nažalost u divljini nije najbolje snašao te je sletio na krov kuće u Malinskoj. Ponovo je odnesen u oporavilište gdje je proveo cijelo ljeto, a u rujnu je pušten opet na slobodu s ostalim mladim supovima koji tada kreću u Alpe. No, odvojio se od jata i zalutao u Istri bez hrane i zračnih struja koje bi ga dignule na visinu potrebnu za normalan let. Tada je izgubio tri kilograma, no njegova lutanja ni tu nisu završila i jučer se našao u Pomeru.
    Nakon treće Odiseje, Cerka će, uz ostala dva supa po imenu Koleda i Pepino, trajno smjestiti u oporavilište jer očigledno nije sposoban sam preživjeti u prirodi.
    Na Cresu obitava oko 70 parova bjeloglavih supova, ostalih 30 parova živi na Krku, Prviću i Kornatskom otočju, a posebno su zaštićena vrsta. Mogu doživjeti i 50 godina.

Napomena: http://www.novilist.hr/    Ponedjeljak, 19.10.2007. zadnja strana

 

 

Objavio borivoj u 15:33 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar


Puteljcima tajnovite Istre «

11/10/2007 «
MORDELLE, PETROVAC/BEDROVAC, Sv.TOMA, ŠTERNE, JURANSKA PEĆ, MONTEMEZ, GRADINA NAD MIRNOM, BOŽJE POLJE, MONKODONJA, MAKLAVUN,
MALI SVETI ANĐEO, ISTARSKI STONHENGE, DVIGRAD, GROŽNJAN, TIČAN, VIŠNJAN,
VIŠNJAN OBSERVATORY
 
 
 
Stare gradine i lokaliteti u blizini Visnjana i oni malcice dalje
koje sam obisao sa prijateljima, ljubiteljima astronomije, povjesti
i drevnih mudrosti 22,23,30, rujna i 5,6,7,8, listopada 2007. godine                                       


- Mordelle, gradina utvrda vezana uz gradine Mali Sveti Anđeo - kultno mjesto, kameni krug i Sveti Anđeo u kojem je bilo naselje

- Petrovac/Bedrovac - koriste se oba naziva, bedrovac je lokalni naziv za tu gradinu 3 km jugozapadno od Višnjana, na njoj su vidljivi ostatci dvostrukog bedema, istraživana je 60-tih godina( samo pregledno istraživanje- radio ga je arheolog A. Šonje.Pronađeni su ostatci 2 groba jedan na istočnoj a drugi na zapadnoj strani gradine. Prostor gradine je devastiran probijanjem puta radi postavljanja antene za mobilne tel. Nalazi se na popisu istarskih gradina.

- Sv.Toma, gradina nadomak Vižinade, u podnožju brda mogu se naći ulomci keramike

- Šterne,mjesto u sjevrnom dijelu Istre, u blizini se nalazi "Istarska pustinja"

- Juranska peć, pećina impozantnog otvora (100 x 80m) nedaleko ...
  ( Izvor: http://www.ipazin.net/ )

- Montemez/ Montenez, gradina 1 km sjeverozapadno od Višnjana, ime brda je složenica i po mišljenju nekih arheologa znači grad /nez/ na brdu/monte/. Prostor je dosta devastiran jer se kamenje bedema gradine koristilo za gradnju kuća u Višnjnu te za međaše na samom brdu. Uprkos tome još su vidljivi ostaci bedema /na nekim mjestima/ širine 3-4m što nam ukazuje na važnu obrambenu ulogu /možda i sklonište za stanovnike gradine u Višnjanu/

- Gradina nad Mirnom/ima podataka u povijesti Kaštelira/ izuzetno važna gradina u obrani prostora- dominirajući položaj nad rijekom Mirnom

- Bozje polje /crkva i groblje/- prema legendi tu se odvijala bitka između stanovnika okolnih naselja i vojske hunskog vođe Atile kada je nadirao prema zapadu/Rimskom carstvu/. U zametnutoj bitci jedan ga je pastir pogodio u "slipo oko" i tamo je poginuo. Kuriozitet je reljef psoglavca- kako su često prikazivali Atilu - nad portalom crkve na groblju u Božjem poju.
- Monkodonja, Premda su aktivnosti na istraživanju i popisivanju gradina u Istri počele krajem 19. i početkom 20. stoljeća, za postojanje ove gradine nije se znalo do 1953. godine kada su je prilikom rekognosciranja terena otkrili kustosi Arheološkog muzeja Istre iz Pule, Boris Bačić i Branko Marušić.
Monkodonja je jedna od preko 350 gradina dosada registriranih na području Istre. Naselje je bilo opasano gotovo kilometar dugačkim bedemom, širine oko 3 metra, a visina mu je iznosila i preko 3 metra. On je bio izgrađen u tehnici suhozida od kamenih blokova koju su mjestimično težili i više tona.
Vanjsko i unutrašnje lice samoga bedema izgrađeno je od monumentalnih blokova, dok je prostor između njih zatrpavan sitnijim kamenjem. Kamenje potrebno za izgradnju bedema vadilo se iz samog prostora gradine, i na taj su način s jedne strane dobivali građevni materijal na samom mjestu izgradnje, a sa druge strane vađenjem kamenja dobivale su se terase koje su bile pogodne za gradnju kuća.
U gradinu se ulazilo kroz dvoja vrata, od kojih su se jedna nalazila na zapadnoj strani naselja, a druga na sjevernoj. Zapadna su vrata gledala prema obližnjoj morskoj obali, i bila su glavni ulaz u gradonsko naselje. Ova su vrata u početku bila jednostavan prolaz u bedemu, međutim zbog povećanja opasnosti od neželjenih upada s vremenom su nadograđivana tako da su postala jedna respektabilna obrambena građevina. Ona su osim što su morala onemogućiti prodor napadačima u samo naselje imala i funkciju odvraćanja od napada na samo naselje. Sjeverna su vrata puno jednostavnija i ona su u stvari jedan uski cik cak koridor kojim se ulazilo i izlazilo iz naselja.
Samo je naselje bilo podjeljeno u tri djela. na samom vfhu, okružena bedemom, nalazila se Akropola. To je bilo mjesto gdje su živjele bogatije obitelji, na što ukazuju ostaci velikih nastambi građenih od kamena i drva. Izvan zidina Akropole smjestili su se Gornji i Donji grad i u njima su se nalazili obrtnički prostori i kuće za stanovanje koje su bile puno jednostavnije od onih izgrađenih na Akropoli. Procjenjuje se da je u ovom naselju živjelo oko 1000 stanovnika, što je za prapovijesno razdoblje izrazito veliki broj.
Za vrijeme istraživanja gradine, koja još uvijek traju, nađeno je mnoštvo ulomaka keramičkih posuda za svakodnevnu uporabu, i određen broj metalnih predmeta koji su omogućili arheolozima da ovo naselje datiraju od ranog do srednjeg brončanog doba 1800 do 1200 pr. Kr.
Copyright Turistička zajednica Rovinj, tekst: D. Matošević

- Maklavun, brdo i istoimeni tumul iz brončanog doba smješten blizu sela Šošići kraj Rovinja. Prema načinu zgrčenog ukopa, pronađenoj keramici i brončanoj oštrici radi se o građevini staroj oko 4.000 godina.
Iznimnost ovog tumula je prisutnost ulaznog hodnika (dromosa) te pogrebna komora (tholos). Kako orijentacija ulaznog dromosa gleda na zimski solsticij, postoje snažne indikacije da se radi o prvom takvom poznatom solarnom opservatoriju na tlu Hrvatske. Astroarheološka istraživanja da se ispita ta hipoteza su u tijeku. ... i u utrci s kamenolomom Šošići koji polako troši brdo Maklavun.(Izvor: wikipedija)


- Astronomska osmatračnica Tičan, Zvjezdarnica Tičan. Zajedničkim naporima Astronomskog društva Višnjan, Općine Višnjan, Grada Poreča, Županije Istarske, državnom potporom te mnogim sponzorima i trudom mnogih pojedinaca, na brdu Tičan i kraj samog naselja Tičan, nastaje zvjezdarnica koja bi trebala preuzeti astronomska opažanja asteroida koja su godinama vršena iz samog mjesta Višnjan.
Planiran je i početak rada u drugim astronomskim područjima. U kupoli promjera 8 metara kani se postaviti modificiran i automatiziran teleskop, koji se nekad nalazio na talijanskoj zvjezdarnici Bazovica.  ( Izvor:Wikipedija )


- Mali sveti Anđeo, jedini je kameni krug (megalitski krug) dosad poznat na teritoriju Republike Hrvatske. Nastao negdje oko 1000~2000 godina prije nove ere i nosi ime brda na kojem se nalazi. Ta megalitska, toloidna građevina je moguća prva prava sakralna arhitektura na području Hrvatske, a datira se u srednje brončano doba Istre.
Iznimnost ovog prethistorijskog lokaliteta smještenog između prethistorijske utvrde Mordele i gradine Veliki sveti Anđeo, čine mehablokovi koji su poslagani u 3/4 kruga. Na sjevernoj strani ih nema, što je snažna indikacija astronomsko kultne namjene vezane uz Sunce i izlazak i zalazak nebeskih tijela. Dio na kojem nedostaju kameni blokovi je dio gdje se izlasci i zalasci na javljaju.
Situacija danas: Neki su se blokovi srušeni, ali je lokalitet izuzetno sačuvan jer su u posljednjih 50 godina doline i padine unaokolo korištene kao smetišta grada Poreča pa se u tom pravcu nije kretala urbanizacija prostora. Arheoastronomska istraživanja da se ispita hipoteza astronomsko/solsticijske funkcije su u tijeku.

- Istarski Stonehenge

U neposrednom zaleđu Poreča, otprilike na prostoru između naselja Valkarin, Dračevac i Fuškulin, pejzaž obogaćuje desetak gotovo jednakih brežuljaka. Najveći od njih jedva nadvisuje stotinjak metara, no malo koja turistička zemljopisna karta navodi njihova imena, dok je svjetski značaj tih brežuljaka poznat tek malom broju usko specijaliziranih stručnjaka, uglavnom arheologa. Svi ti brežuljci imaju nešto zajedničko: vrhovi su im zaravnjeni, što se već pogledom izdaleka prepoznaje kao mjesto postojanja prethistorijske gradine. Prvi niz se obično naziva zajedničkim imenom Mordele, za drugi niz od tri u pravcu položena brežuljka poznat je samo zajednički naziv Picugi.
Taj dio Poreštine bio je središte vrlo bogate i razvijene civilizacije, suvremene dobu procvata najpoznatijih predantičkih civilizacija. U vrijeme Trojanskih ratova, pa i prije, upravo tu nadomak Poreča jahali su i vitlali mačevima heroji drevnih doba, stolovale poglavice naroda još nezrelih da se prozovu kraljevstvima, i iz tisućama kilometara udaljenih zajednica dolazili su ljudi da bi trgovali i klanjali se, možda zajedničkim, a možda samo lokalno najjačim, božanstvima.
Najstariji arheološki nalazi pronađeni na Mordelama sežu čak četiri tisuće godina natrag u prošlost i upoznaju nas s još neimenovanim brončanodobnim gospodarima Istre koji su tu bili prije Histra, dok su Picugi, s baštinom čija je starost identificirana na tri tisuće godina (i još pet do osam stoljeća naprijed prema našem dobu), svjedočanstvo o mnogim pojavnim, materijalnim pa i društvenim i duhovnim aspektima kulture Histra u Istri. Na cijelom tom kompleksu posljednja ozbiljna arheološka istraživanja obavljena su još u austrougarsko doba, i tada je bilo otkopano preko tisuću grobova s nalazima povezanim uz kulturu Histra, Grka, Kelta i Etruščana. Današnje arheologe taj kraj uglavnom ne zanima.
Središnji od tri brežuljka koji čine niz Mordele, kojeg zovu Mali Sveti Anđeo, nudi najveće iznenađenje u cijelom tom kompleksu. Uspon na vrh Malog Svetog Anđela prolazak je kroz ostatke nekoliko koncentričnih krugova zidina. Pred vrh naslagano je, ali i razbacano, nekoliko vrlo velikih obrađenih kamenih blokova, a samo središte zaravnjenog platoa čini kružna konstrukcija kamenih megalita, a svaki je od njih po dvije-tri tone težak. Nejednake su veličine i razmaknuti su jedan od drugoga, no nesumnjivo čine pravilan krug, namjerno tako složen, potpuno nalik na kamene krugove u Engleskoj, Škotskoj, Irskoj ili zapadnim dijelovima Francuske. Taj "istarski Stonehenge" (na slici), ili "tolos", kako ga nazivaju arheolozi i povjesničari, najstarije je i najbolje sačuvano kultno mjesto predantičkih naroda na području Istre.
Je li taj "istarski Stonehenge" također bio zvjezdani opservatorij, sunčani kalendar, ili nešto slično? Takvo sam pitanje postavio, pišući prije nekoliko godina, reportažu o Picugima i Mordelama u Glasu Istre, no na to pitanje tada mi nije imao tko odgovoriti. Ovih dana, na moje veliko zadovoljstvo, te je lokalitete počela proučavati ekipa višnjanske zvjezdarnice, na čelu s Koradom Korlevićem. Ne sumnjam da slijede doista spektakularna otkrića, jer osim mogućeg opservatorija, a u najblažem slučaju brončanodobnog hrama na Malom Svetom Anđelu, taj kraj krije još jednu veliku tajnu: dva niza brežuljaka, Picugi (s vidljivim tragovima oblika stepenastih piramida) i Mordele, "složeni" su u formaciju nalik na raspored zvijezda u pojasu i maču sazviježđa Oriona, što je raspored kojeg su vjerno slijedili graditelji egipatskih piramida, i mnogih drugih drevnih građevina staroga svijeta. (  Tekst skinut sa http://bookaleta.blog.hr/  )

http://www.ice.hr/davors/simotamo_zemljaHistra.htm    ( mordele i picugi )
 
 
Dvigrad
Malo ima tako lijepih i uzbudljivih mrtvih gradova u neposrednom susjedstvu naseljenih mjesta, kao što je Dvigrad u Istri. Postoje brojne ruševine kula, kaštela i gradina, ali samo jedan je Dvigrad - on nije srušen vojnom silom ni ognjem, već  je napušten da sam proživljava svoje umiranje. Prolaznicima na opomenu, a posjetiocima koji mu dolaze kao gosti na spoznaju kako su jednom izgledali istarski srednjovjekovni gradovi.
Povijest Dvigrada obično oko vidi u njenoj konačnici: ruševinama. Ali upravo te ruševine, to golemo kamenje želi namjerniku govoriti svoju priču.
Dvigrad je smješten u Drazi - dubokoj udolini koja se od Pazina proteže do mora, gdje završava u morskom kanalu - Limu. Lim je bio limes, granica između puljskog i porečkoj agera. U predhistoriji kao i u antici Dragom je vodio put od mora prema unutrašnjosti Istre. Dvigrad - i sama riječ govori - to su dva grada. Danas je vidljiv samo jedan, na sjevernoj strani u Drazi, a i taj u ruševinama. Drugi grad, s južne strane, nazvan Parentin danas se uopće ne vidi - ostao je samo zaravnak. Dvigrad je postojao već u prethistoriji, i njegovu povijest možemo pratiti i prema arheološkim nalazima i kasnije prema pisanim dokumentima. U okviru rimske provincije Istre Dvigrad je na graničnom području puljskog i porečkog agera. Bio je na odličnom mjestu, na sjecištu puteva. Arheološki nalazi govore da je mjesto cvalo dok je rimsko carstvo napredovalo, a kad je ono nestalo udarcima barbarskih naroda, i gradovi su se počeli osipati, osobito nakon teških i opakih bolesti koje su na nezdravom terenu, kakav je bio i Dvigrad, česte i pogubne.
Nakon velikog pomora stanovništva Istre u VI. i VII. st. na istarski se prostor spušta novo stanovništvo - Slaveni, Hrvati. Državna uprava još nije organizirana, a i zemlja je zapuštena. U to vrijeme zapuštenu zemlju kultiviraju benediktinci koji su upravo oko Lima ostavili traga u ranom srednjem vijeku.
Dolazi do oštrih i bezpoštednih borbi između akvilejskih patrijarha i Mlečana koji su početkom XIV. st. već imali snažan utjecaj na zapadnoj obali Istre. U tu borbu upliće se i poznata obitelj puljskih plemića Castropola, na strani Goričkih knezova kao patrijarhovih odvjetnika. U borbama između Đenovežana i Mlečana, Dvigrad je opsjedao đenoveški admiral Paganin Doria i razorio ga 1354. godine.
U daljnjim borbama Dvigrad je ponovno nastradao 1381., sada od Mlečana, koji su ga spalili, stanovništvo poklali, a moći iz bazilike Sv. Sofije odnijeli u Sveti Lovreč Pazenatički. Unatoč tome Dvigrad nije postao njihov posjed. Zaokružujući sustavno svoj istarski posjed Mlečani su obećavanjima i silom, već početkom XV. st., nastojali sve veće i jače istarske gradove podvesti pod svoj utjecaj.
Dvigrad je postao mletačkim posjedom 1413. godine kada je Venecija odredila da na čelu Dvigrada stoji podeštat, izabran između plemića grada Kopra, a kome će grad kao godišnju nagradu davati 390 lira. Prvo stoljeće mletačke uprave vrijeme je uspona Dvigrada: nakon toga dolazi do čestih kuga, stalnih malarija, što je i uzrokovalo tragičan pomor stanovništva, a s tim u vezi i smjene cjelokupnog stanovništva Dvigrada.
Od sredine 1544. do kraja stoljeća stalni su sukobi između Mlečana i Austrijanaca. Stanovništvo Istre nesigurno je i u selima i u gradovima. Nakon mletačko-austrijskog rata 1615. godine tkz. uskočkog rata, Dvigrad je doživio teške dane. Opsjedaju ga razjareni uskoci koj, ne mogavši ga osvojiti, osvetu okreću prema okolnim selima koje pale, robe i uništavaju.
Oko 1630. grad je posve napušten, u njemu borave samo najsiromašnije porodice, čekajući smrt grada koji ih okružuje. 1650. biskup Tommasini posjetio je Dvigrad i tu našao samo tri obitelji. Kad je 1714. napuštena bazilika Sv. Sofije, grad je prepušten umiranju bez priziva. Zidovi kuća su se srušili, zidine popadale, bunar u gradu bio je zagađen. U grad su se uselile zmije, korov i makija. Tako je do danas.
U Dvigrad ulazimo kroz gradska vrata koja i danas stoje, te stižemo u potgrađe koje je bilo zaštićeno prvim pojasom gradskih zidina. Putem, kojim su stoljećima prolazili Dvegrajci, kako ih zove Istarski razvod, stižemo do drugih vrata koja su izgrađena u drugom prstenu gradskih zidina. Tako se i ulazilo u grad: od vrata do vrata. Uz golemu branič-kulu s južne strane grada penjemo se putem koji nas vodi do trećih, posljednjih vrata, koja nas konačno puštaju u samo središte grada. Na vrhu, na živoj stijeni sagrađena je ranokršćanska crkva Sv. Sofije. Crkva je dominirala gradom svojom visinom, širinom i ljepotom. Crkva je imala tri lađe, a u sredini oslonjena na stupovlje srednje lađe, bila je u XIII. ili XIV. st. izgrađena propovjedaonica koja ima lijepe reljefe na ogradi, od kojih se posebno ističe onaj sa Sv. Sofijom koja u svakoj ruci drži po jedan grad. To je simbol Dvigrada. Bazilika se početkom XIX. st. urušila, propao je krov i od toga vremena zub vremena dokrajčio je ovu veličanstvenu građevinu. Na kraju, pitanje je samo dokle će još ovaj minuli grad svjedočiti vremenu, koliko mu još treba do konačne propasti...

Josip Bratulić

- Grožnjan  http://www.groznjan-grisignana.hr/
 
- Tičan, pogledaj u wikipediji ili na pretrazivacima vise o mjestu.

- Višnjan, pogledaj u wikipediji ili http://www.astro.hr/visnjan/
 
-  http://www.astro.hr/  Višnjan Observatory
 
--------------------------------------------------------------------------------------
Evo ti jedne panorame s ove Gradine nad Mirnom koju spominješ - dobiveno ovih dana od prijatelja Slovenca, "puzz"
http://www.panoye.com/


http://www.panoye.com/?Panorama:Show:panorama_7
 
Dio lokaliteta i gradina je prekriven velom tajni i nije za siru javnost, zbog mnogo cega... Nisu dovoljno ili nikako istrazeni, zasticeni od otudjenja ili devastacije predmeta te ih nisamnaznacio ovim popisom. Gore navedene lokalitete i gradine obisli  smo u tri pohoda Istrom i to preko vikenda. Zahvalio bih se prijateljima sa kojima sam proveo ugodne trenutke druzeci se i putujuci Istrom: Maji, Sanji, Alenki, Lari, Nadi, Damiru, Ivici i ostalima. Posebno bih izdvojio i pozdravio g. Korada Korlevica i zahvalio se na njegovom tumacenju astronomije, povijesti i drevnih mudrosti.
 
U Rijeci, 12.10.2007. godine                 Borivoj Bukva
 
 
Objavio borivoj u 16:09 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar


Powered by BlogOye!