Neke stvari treba da ostanu nedokučive.
Nekad poverenje nastane i bez ukrštenih pogleda.
Nekad primetim stvari koje ne bi trebalo da primetim, i koje me se ne tiču, ali mi svejedno bude drago.
Možda je i to deo plana za spašavanje sveta.
Ili to opet ja gledam kroz ružičaste naočare?


