Trenutak

Na pola puta između sna i jave, zadrhtala je misao. Nemoj mi otvarati vrata lavirinta strasti. Izgubićemo se u njemu, a neću uspeti da nestanem, pre nego što me zavoliš.

Moji su putevi preuski za oboje. Moja su jutra već rasprodata i nema u njima mesta za naša budjenja. Dala bih ti raj na dlanu, a, ostavila pakao u srcu.

Posle mene bi lutao tražeći mirise mojih magija. Svake noći bi iznova drhtao, u snovima, zahvaćen ludilom mojih pokreta.

Nemoj tu muziku. Zaboravi me pre nego što me doživiš.

Bolje da ja budem trenutak tvoje snage, nego ti trenutak moje slabosti.

Objavio/la Adelina , 9/9/2007 u 20:16 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 18 ) | Pošalji komentar