Previše lica

Oštar pogled... uperen u Sutra
Snagom će pomeriti stoleća
Kad nam istog dana budu svitala Božićna jutra
Kad nas istom toplinom budu grlila Uskršnja proleća

I ko si Ti, što te Bogom zovu?
Zar nisi samo jedan?
Mole Ti se za zdravlje, sreću, lovu...
Koliko si, zaista, kome vredan?

Razna imena su Ti dali
Previše lica Ti nacrtali
Pravila u Tvoje ime smišljali
Pozivajući se na Tebe ratovali

Psovali Tebe jedni drugima
Pa zašto, konačno, ne objasniš ljudima
Da si Ti ljubav... dobrota... i spas
I da bi bio u svakom od nas

Kad bi prestali da Te kloniraju
I iza Tebe se kriju dok druge diraju
Ma, mogu Te tražiti u crkvama do veka
Kad nisi tamo! U duši si svakog čoveka...

I, kao, ja sam sad grešna?!
I, kao, neko će da mi sudi?!
Jer verujem u dobrotu duše čoveka
A ne u obeležja, koja su smislili ljudi.

Objavio/la Adelina , 4/9/2007 u 22:58 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 8 ) | Pošalji komentar