Dotaknu se linije zivota dve sudbine kao jedna traju il' se dirnu il' se ne dodirnu al' jedna za drugu dobro znaju

«  July 2026  »
MonTueWedThuFriSatSun
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031 


clanak iz KAPITALIZAM 4ever - blog

9 September 2007
  • Lara, cmok, :)...zelim imati i ja jednu dingo kucku, tako su divni ti psi...A Wongar ima cak i jednu kratku pricu koja se zove Dingo kucka koja se tako zove i to je napisao inspirisan nepostenom medijskom propagandom protiv nase zemlje 1999. godine. Naime, cela svetska zajednica se urotila protiv jedne kuje koja samo svoje mlade zeli da zastiti i neduznu je optuzuju da je poklala merino ovce...predivno pise. I poslednji roman je posvetio Peteru Handkeu...iz zahvalnosti sto je bio uz nas, tokom sve one zapadne ujdurme kako smo "..." znas vec, da ne spominjem. P. S. B Wongar je i ovde takodje nepoznat pisac.

    Od A_female (Neregistrovan), u 3.2.2006 11:43

  • dingoes su najnajnaj bolji psi, garantujem. onako izgledaju izvorno, kao "first dog" i malo divlje (sto ja obozavam) ali su velike maze i fenomenalni cuvari i svuda te prate, ma bubice, sta da ti kazem :) narucicu nekoliko knjiga od njega, definitivno tu koju si pomenula, jedva cekam da ga malo citam; kiss

    Od Lara..., u 3.2.2006 12:48

  • Preslatki su dingoes, a kada sam cula da aboridzini i dingo psi spavaju zajedno i tako se greju potpuno sam bila fascinirana. Poptpuno jedinstvo coveka i prirode... U izdanju Niske prosvete uradjena je jedna mala zuta tanka knjizica u ediciji Otkrica, kao kompilacija tj. izbor iz njegovih romana i drama i moze se kupiti za 100 dinara u knjizari Doma omladine (tamo sam je vidjala). Ta mala bedna knjizica pod nazivom Cvet u pustinji je nazalost jedini noviji trag o ovom genijalnom piscu, ali i to je nesto da se ljudi upoznaju sa njegovim stilom pisanja i zainteresuju za ovog famoznog coveka. :)

    Od A_female (Neregistrovan), u 3.2.2006 17:11

  • e bas mi je drago da se prodaje, makar i u mala knjizica... ehhh.. Dom Omladine... nostalgija! :) i ova moja me svako vece zove na spavanje, zabrinuta kad je prekasno, a onda se sklupca kod mog dupeta iza nogu(jer spavam na strani) pa je zovem "mali butt warmer" ili "heat pack" :)

    Od Lara..., u 3.2.2006 17:21

  • PA, GDE SI TI? I DAJ JOŠ NEKI POST! VEEELIIIKIII POOOZDRAAAV!

    Od AUTOR, u 10.2.2006 20:45

  • bice AUTORE, ne brini nista. samo malo strpljenja.

    Od female (Neregistrovan), u 10.2.2006 22:05

  • Barnabir Wongar(Wongar-Duh snova),rođen je 1932.u selu Gornja Trešnjevica kod Aranđelovca.Učio pekarski zanat u Aranđelovcu i Novom Sadu.Sredinom pedesetih član je kluba"Đuro Salaj" u Beogradu koji okuplja pisce-radnike.Objavljuje stihove u"Mladoj kulturi"i"Novom Vesniku".Kraće vreme novinar u Užicu i Jagodini.Godine 1958. odlayi u Pariz gde upoznaje Sartra i Simon de Bovoari sa njima sarađuje.Seli se 1960. u Australijugde se upoznaje sa životom i kulturom Aboridžina.Objavljuje prozna,poetska i antropološka dela na engleskom jeziku.Objavio dela:Aboridžinski mitovi(1972.);zbirke priča:Grešnici(priče iz Vijetnama,1972.),Put u Bralgu(1978.),Babaru(1982.),Marngit(1992.),Poslednji čopor dingosa(1993.),zbirka pesama Bilma(1984.);romani:Pratioci(1975.),Materica(1983.),Karan(1985.),Gabo Đara(1987.)Raki(1994.);autobiografska knjiga Dingova jazbina;drame:kamen u mom džepu(1973.),Selo Balang(1973.).Većina knjiga prevedena na nemački,francuski,španski,ruski,holandski,japanski,kineski. Kod nas objavljeno:Putu Bralgu i Babaru(Narodna knjiga,1983.),Cvet u pustinji(Prosvet,Niš,2004.),Poslednji čopor dingosa(Matica iseljenika Srbije,Beograd,2005.)//Nagrade:Međunarodna nagrada američkog PEN-a(1986.),Emeritus nagrada za doprinos australijskoj književnosti(1997.)i nagrau "Rastko Petrović" Matice iseljenika Srbije(2005.)//U pustinji Tamari razboli mu se kamila i od sigurne smrti u žednom bespuću spasao ga je nomad Aboridžin.Slučajnost da ga neko pronađe bila je jedan prema hiljadu i taj susret je bio onaj čudesni prelomni trenutak u Božićevom lutalačkom životu za kojim je nesvesno tragao.Fasciniran najstarijom preživelom kulturom sveta,koja se u originalnomobliku održala do danas,žanet mitologijom i vrovanjima domorodaca,ostao je da živi sa njima celo desetleće.Aboridžinu su ga usvojili ,on je usvojio njihove običaje,živeo po tim običajima,bio oženjen Aboridžinkom.(iz knjige:Možda Australija-Gordane Divljak-Arok)//

    Od B.Wongar,...etc (Neregistrovan), u 11.2.2006 15:47

  • BRALGU// Skeledžija Nganug/ mrtve prevozi/ daleko preko mora/ do zemlje julna./ Čamac će uspeti na vreme/ da pokupi i poslednjeg čoveka/ još preostalog plemena./ Kad umre Nganug/ ko će njega prevesti? Rečnik:nganug=skeledžija,Bralgu=ostrvo mrtvih,juln=domorodac,Aboridžin

    Od B.Wongar,...etc (Neregistrovan), u 11.2.2006 15:54

  • dobrodosli na nas skromni blog. znaci ipak niste bas toliko nepoznati:)Posle ovoga kao da nema svrhe da pravim post o "vama" tj. o vama :)

    Od A_female (Neregistrovan), u 12.2.2006 00:49

Clanak

9 September 2007
SVEDOCENJA---YU222/53--------------------------------------
Pismo pisca Wongara koji je rodjen u okolini Valjeva, za ...?
koga se do 1991 godine mislilo da je Aboridzin, a koji je
1991, sa pocetkom rata u bivsoj Yu obnarodovao da je Srbin.
Wongar je veliki deo svog zivota u Australiji proveo sa
Aborizinima. Rukopis njegove zadnje knjige "Raki" mu je
australijska policija uzela iz kuce i nikada mu nije
vratila. Knjiga je ipak zavrsena po secanju a bavi se
Aboridzinima i Srbima.

B. Wongar (Sreten Bozic) is an Australian author of
Serbian background.His Nuclear Trilogy published world-wide
deals with the impact of British nuclear testing in
Australia and the devastation caused on tribal Aborigines
and white Australians.An extract of the Trilogy is included
in Citanka for pupils of Grade 7 in Serbian Schools.

Mr Malcolm Fraser, Chairman, CARE Australia,
22 May 1999

"Dear Mr Fraser,
I have been following your interest in the fate of the
two CARE workers, Steve Pratt and Peter Wallace, currently
detained in Yugoslavia.
As you are aware, Yugoslavia is being subjected to
barbaric NATO bombing, which you yourself have criticised
for the loss of innocent civilian lives and destruction of
infrastructure essential for the life of the entire Yugoslav
population.
One should bear in mind however, that the bombs being
dropped on Serbia contain depleted uranium - lethal for many
generations not only for the people of Yugoslavia but the
much wider area of European neighboring countries including
the Adriatic and Aegean seas. Some of the uranium content
being used in NATO bombs came from Australia. As we
Australians know very well, the British are extremely
irresponsible when using their bombs. Here in Australia we
are left with a devastating legacy caused by British nuclear
testing, a legacy of poisoned land that almost wiped out our
Australian indigenous people and will remain with us for
many generations to come. This British criminal negligence
was fully revealed in the Australian Royal Commission of
1984 which found the British government responsible for
radioactive contamination of Australian land.
When campaigning for the release of your two CARE workers,
it might be wise, firstly, to appeal to the Australian
government to immediately impose a ban on the export of
Australian uranium to Britain and the United States, and
other NATO countries using this lethal mineral, and thus
save the Balkan area from further radioactive contamination.
After such humanitarian gesture, you might find that the
Yugoslav authorities will respond in kindness, and release
your CARE workers.
Yours faithfully,
B. Wongar"
Clanak (Matica Iseljenika Srbije)

9 September 2007
20. јун 2005.

Матица исељеника Србије је представљање књиге Б. Вонгара организовала у родном селу Горња Трешњевица, у близини Тополе.
Испред родне куће, без врата и прозора, коров покошен уочи окупљања гостију, сачекала нас је снаја Радмила Божић и пред мештанима и гостима поново упалила ватру у напуштеном дому, и тако на симболичан начин обновила огњиште
Пред стотинак присутних пријатеља и гостију, о књижевном стваралаштву Сретена Божића говорили су мр Радован Калабић, председник Матице, Драгица Данон, генерални секретар и Драган Драгојловић уредник и рецензент овог издања.

-слике са представљања књиге Б. Вонгара: ((на сајту МИС)  20. јун 2005.)

http://www.maticasrba.org.yu/html/Arhiva/200506.html


Sreten Bozic -CLANCI-

9 September 2007

DVA NARODA - JEDNA PATNJA

 Večernje Novosti, 29.05.2005; Strana: 19 

SRETEN BOŽIĆ VONGAR, DOBITNIK NAGRADE “RASTKO PETROVIĆ”, O SVOM KOD NAS NEPOZNATOM KNjIŽEVNOM DELU

Božić se pročuo svojim zalaganjem za zaštitu australijskih Aboriyina, za koje kaže da su po svojoj patnji nama slični. Od dopisnika “Novosti” iz užičkog kraja do pisca koga je cenio Beket. Promocija “Cveta u pustinji” na rodnom ognjištu

Od stalnog dopisnika
MELBURN

DA LI zbog činjenice da su njegova nesvakidašnja životna priča i jedinstveni literarni opus već sami po sebi “događaj” ili zbog toga što vrlo retke nagrade koje je do sada dobijao nisu ništa promenile u načinu na koji ga njegova čitalačka publika prihvata - tek vest o dobijanju priznanja “Rastko Petrović” za životno delo nije poremetila dnevni ritam Sretena Božića - Vongara, ovogodišnjeg dobitnika vrednog priznanja, u njegovom domu u Melburnu.
- Mislite li da će Vas ova nagrada približiti čitaocima u Srbiji?
- Osim par izuzetaka, moji romani nisu do sada prevođeni na srpski jezik. Čini mi se da su štampane tek dve knjige u jednom povezu i pojedini delovi iz moje “Nuklearne trilogije” koji su se nalazili u čitankama za srednju školu, ali ne znam da li me ima još uvek tamo - odgovara Vongar - Nedavno je Niška “Prosveta” izdala “Cvet u pustinji” i promocija je trebalo da bude u Aranđelovcu. Ali nisu mene štampali ni u Engleskoj, bio sam zabranjivan i u Australiji, pa i to što me nema na srpskom jeziku nije ništa neobično već je sastavni deo mog stvaralačkog života.
Do Vongara nije lako stići. On je prilično introvertna ličnost, sa malim krugom prijatelja. Na prste jedne ruke mogu da se izbroje intervjui koje je ovaj pisac dao do sada, iako je njegovo delo bilo predmet izučavanja, rasprava i istraživanja na svim stranama sveta. Do razgovora za “Novosti” došlo je zahvaljujući poznanstvu vašeg dopisnika sa Vongarom i posle zalaganja zajedničkog prijatelja i jednog od najboljih poznavalaca njegovog dela, slikara Nebojše Simića.
Francuska veza
- Otkuda problemi sa izdavačima, sa vlastima, nesporazumi koji Vas prate od prvih novinarskih dana u Srbiji posle rata, do danas?
- Verovatno zbog tematike mojih dela. Prvo mi je Slobodan Penezić zabranio da se bavim novinarstvom posle rata, posle dolaska u Australiju nastali su problemi sa mojom “Nuklearnom trilogijom”, koja je prva progovorila o stradanjima Aboridžina u unutrašnjosti kontinenta. Nuklearne probe, ukradene generacije Aboridžinske dece, sve je to bilo opisano u mojim knjigama i ilustrovano fotografijama, ali neprijatna istina nije bila najbolja preporuka da bi se dela štampala u Australiji - kaže nam Vongar. - Prva verzija mog romana “Raki”, koja govori o aboridžinskom mladiću koji umire u zatvoru policijski je oduzeta. Protest protiv takvog akta vlasti potpisalo je 200 najpoznatijih australijskih pisaca ali se ništa nije dogodilo. Seo sam i napisao sve ponovo pa je finalna verzija romana neka vrsta restaurisanog rukopisa. Na sreću da su moja dela prevođena na francuski, nemački, kineski, japanski, holandski, da sam imao američkog a ne australijskog izdavača, pa su moje knjige stigle do čitalaca. Bio sam poznat svuda u Evropi osim ovde u Australiji gde živim i pišem.
- Na samom početku svog literarnog života imali ste i pomoć vaše “Francuske veze”?
- Posle odlaska iz Jugoslavije bio sam u Parizu od 1958. pa sledeće tri godine. Bio sam raseljeno lice, bez pasoša, a Francuska u ratu u Alžiru i to nisu bila srećna vremena, ali iz tog vremena potiče moje prijateljstvo sa mnogim značajnim ličnostima tog perioda, sa Sartrom i Simon de Bovoar. Tamo sam upoznao i Beketa koji mi je najviše od svih pomogao (još imam celokupnu korespodenciju sa njim) jer kada niko nije hteo da me štampa, Beket je moj rukopis poslao svom izdavaču i zalagao se da budem objavljen. Francuzi su bili moji prvi izdavači i pomogli su da postanem ime u književnosti, najviše zahvaljujući prijateljstvu sa tako velikim imenima.
Bolje sutra
- Višegodišnji boravak među Aboridžinima pomogao je da shvatite i prihvatite njihovu kulturu, toliko da su pojedini kritičari mislili da ste i Vi pripadnik tog naroda, a neki Vaše sakupljanje domorodačkih priča poredili sa onim što je Vuk Karadžić uradio za nas.
- Aboridžinska kultura je jedna od najstarijih na svetu i što je još važnije gotovo sačuvana u svom izvornom obliku - objašnjava nam Vongar. - Ali koliko sam ja njima pomogao da se nešto od toga sačuva toliko su i oni meni pomogli, omogućivši mi da pronađem i formiram svoj sopstveni stil pisanja po kome sam prepoznatljiv. A ima u svemu tome i jedna zajednička linija koja spaja nas Srbe i australijske domorce - dva naroda na dva kraja sveta sa jednom sličnom istorijom patnje. U mojim romanima pišem o stradanjima australijskih domorodaca posle nuklearnih proba u unutrašnjosti kontinenta, da bi se nekoliko godina pošto su te knjige objavljene, dogodilo da i mi postanemo žrtve “osiromašenog uranijuma”.
- Da li putujete u Srbiju da primite nagradu i predstavite se čitalačkoj publici?
- Moje zdravlje na žalost nije najbolje i to me sprečava da putujem. Ali kada bude promocija “Cveta u pustinji” na mom starom ognjištu, u selu iz koga potičem, upaliće se vatra i to će oznatiti moj duhovni povratak u Srbiju - kaže Vongar.
- Za kraj, imate li neku poruku za čitaoce “Novosti”?
- Možda je zanimljivo pomenuti da sam ja u svojim novinarskim počecima bio dopisnik “Novosti” iz užičkog regiona, ali to nije dugo trajalo. Ono što bih na završetku ovog razgovora želeo da kažem jeste da je i za čitaoca i za pisca jedna ista stvar najvažnija - da veruju u ono što rade i da istraju na tome ne gubeći nadu u bolje sutra.


Antrfile:

DVA SVETA

VONGAR Aboridžansko ime koje je Sreten Božić “zaradio” živeći među domorocima i njegovo oroginalno značenje je “onaj koji putuje između dva sveta - sveta živih i sveta mrtvih”. Božiću je ovo ime poklonio Aboridžanin koji ga je spasao smrti, povrativši ga iz jednog sveta u drugi.
Vongar živi u svojoj kući u Kofildu, jednom od najprestižnijih melburnških krajeva, ali ono što njegov doma izdvaja od svih ostalih jeste prisustvo dingosa, australijskih divljih pasa! To je njegova veza sa aboridžanskim svetom posle povratka u “civilizaciju”. Božić je morao da izdejstvuje posebnu dozvolu da bi ih držao u svojoj kući.
Vongar je okružen brojnim rukopisima i papirima ali i slikama između kojih se najviše ističu radovi najpoznatijeg aboridžanskog umetnika Kliforda Posuma čije se platno nalazi i u zgradi australijskog parlamenta u Kanberi.


Autor: NEBOJŠA STANKOVIĆ

SRBIN MEĐU ABORIDŽINIMA

 Večernje Novosti, 11.05.2005; Strana: 27 

PISAC SRETEN BOŽIĆ VONGAR OVOGODIŠNJI DOBITNIK NAGRADE “RASTKO PETROVIĆ

NAŠ pisac Sreten Božić Vongar, koji već godinama živi u Australiji, ovogodišnji je dobitnik nagrade “Rastko Petrović” za životno delo, čiji je pokrovitelj Matica iseljenika Srbije. Istoimeno priznanje, ali za pesničko stvaralaštvo dobila je Vera Sibinović, pesnikinja koja godinama živi i stvara u Hagu, a za prozu Radomir Gajić, naš romansijer, takođe, iz rasejanja.
Pišući u Aboridžinima, Vongar pokušava da pokaže i duh zemlje iz koje je potekao. On je jedan od pisaca koji ne zaboravljaju svoje poreklo, istakao je predsednik žirija akademik Nikola Milošević, dodajući da je odluka donesena jednoglasno, a da su pored njega u njoj učestvovali Alek Vukadinović i Dragomir Brajković.
Zanimljiv je životni put ovogodišnjeg dobitnika nagrade za životno delo. Rođen u selu kod Aranđelovca, radi školovanja, vrlo brzo je napustio roditelje. Seleći se iz grada u grad, 1958. godine odlazi u Pariz gde se, između ostalih, upoznao i sarađivao sa Žan Pol Sartrom i Simon de Bovoar. Posle dve godine, seli se u Australiju. Odlazi u nenaseljene severne krajeve kontinenta gde započinje druženje sa Aboridžinima... Dobitnik je više značajnih nagrada, među kojima se izdvajaju za izuzetan doprinos australijskoj književnosti, Američke bibliotekarske organizacije i američkog PEN centra. Od njegovih 15 knjiga, većina je prevedena na nemački, francuski, španski, ruski, japanski, holandski i kineski jezik. Kod nas je “Narodna knjiga” objavila “Put za Bralgu” i” Babaru”, a niška “Prosveta” pod naslovom “Cvet u pustinji”.


Vremenska prognoza

9 September 2007



Datum
Prognoza
Tem
peratura
Brzina vetra
Pravac vetra
Vlažnost
Padavine
Količina padavina
Ned  09.09.07.   02 h
oblačno i suvo
13 °C
3 m/s
zapadni
92 %
 
Ned  09.09.07.   08 h
oblačno i suvo
13 °C
3 m/s
zapadni
94 %
 
Ned  09.09.07.   14 h
oblačno i suvo
18 °C
3 m/s
severozapadni
67 %
 
Ned  09.09.07.   20 h
promenljivo oblačno
17 °C
1 m/s
zapadni
79 %
 
Pon  10.09.07.   02 h
oblačno i suvo
14 °C
2 m/s
severozapadni
88 %
 
Pon  10.09.07.   08 h
promenljivo oblačno
13 °C
2 m/s
zapadni
82 %
 
Pon  10.09.07.   14 h
sunčano
19 °C
2 m/s
severozapadni
40 %
 
Pon  10.09.07.   20 h
vedro
18 °C
2 m/s
jugoistočni
60 %
 
Uto  11.09.07.   02 h
promenljivo oblačno
15 °C
3 m/s
južni
70 %
 
Uto  11.09.07.   08 h
promenljivo oblačno
15 °C
3 m/s
južni
74 %
 
Uto  11.09.07.   14 h
oblačno sa jakom kišom
15 °C
3 m/s
severozapadni
95 %
 kiša
13.5 kg/m2
Uto  11.09.07.   20 h
oblačno sa jakom kišom
10 °C
3 m/s
zapadni
94 %
 kiša
8.9 kg/m2
Sre  12.09.07.   02 h
promenljivo oblačno
9 °C
3 m/s
zapadni
94 %
 
Sre  12.09.07.   08 h
promenljivo oblačno
9 °C
3 m/s
zapadni
92 %
 
Sre  12.09.07.   14 h
oblačno i suvo
12 °C
5 m/s
zapadni
88 %
 
Sre  12.09.07.   20 h
oblačno i suvo
13 °C
4 m/s
zapadni
91 %
 
Čet  13.09.07.   02 h
oblačno i suvo
13 °C
4 m/s
zapadni
94 %
 
Čet  13.09.07.   08 h
promenljivo oblačno
11 °C
4 m/s
zapadni
94 %
 
Čet  13.09.07.   14 h
oblačno i suvo
16 °C
4 m/s
severozapadni
75 %
 
Odoh u Zimski san dok ne grane sunce!
Clanak iz Politike

9 September 2007

 

 

SRETEN BOZIC -

- DOBITNIK NAJVECE AUSTRALIJSKE NAGRADE ZA KNJIZEVNOST
 

SRBIN U PROSTRANTSVU AUSTRALIJE


Dzuburu spasao Vongara

Kako je Sreten Boziċ ostao bez Nobelove nagrade i postao zastitnik Aboridzina, nalazeci medju njima mnogo slicnosti sa Srbima


Put do njegovog konacnog odredista u centralnoj Australiji vodio je kroz pustinju, pa je citavu svoju ustedjevinu potrosio na – kamilu. Do mesta zvanog Kimberli drugacije se nije moglo, a put je po njegovoj losoj proceni trebalo da traje nedelju dana. U medjuvremenu kamila se razbolela, on je dehidrirao, a preziveo je zahvaljujuci Dzuburu koji ga je pronasao, okrepio vodom iz korena neke nepoznate pustinjske biljke i – zakopao u pesak ne bi li mu sacuvao to malo preostale vlage u telu. A put je, umesto nedelju dana potrajao dva meseca.

Dzuburu, cupavi tamnoputi Aboridzin koji je pustinju poznavao kao svoj dzep, spasao je tada Srbina Sretena Bozica gotovo sigurne smrti, a svom obespravljenom starosedelackom narodu u Australiji obezbedio iskrenog prijatelja i borca protiv njihovog nestajanja. Sve to sto se dogodilo prilikom dolaska na najmanji svetski kontinent pre 45 godina, ne samo sto je donelo Sretenu novo ime Vongar, koje su mu dali Aboridzini, nego su uz pisanje, oni i australijski pas dingo, postali centar njegovog zivota.

Bez znanja engleskog

Danas ovaj 73-godisnji Arandjelovcanin, plemenite srpske loze, poreklom iz kuce odakle je Karadjordjeva majka, zivi na svom imanju pored Melburna sa coporom dingo pasa, svodeci svoj podugacki racun u borbi za prava ugnjetenih i ponizenih Aboridzina, zbog kojih je i sam imao velikih problema. Narod, ciji je jezik naucio i kome je kao pisac posvetio i najveci deo svog stvaralastva, uvek je povezivao sa – Srbima:

– Slicnost sa nama je u drevnom nasledju, a ne etnicka. I oni imaju svoju usmenu literaturu, umetnost, folklor i nacin prenosenja tih vrednosti sa kolena na koleno. Ziveli su desetinama hiljada godina izolovani od sveta i razvijali sopstvenu kulturu, slicno kao sto su to Srbi cinili pod Turcima. Srpska deca su odvodjena u janicare, a belci su odvajali decu Aboridzina od roditelja i slali ih u internate pod kontrolom drzave ne bi li ih asimilirali – veli, prisecajuci se da su u vreme njegovog dolaska Englezi vrsili ceste nuklearne probe u pustinji Australije, nije bilo dozvoljeno mesanje sa domorocima, kako su zvali Aboridzine, niti pisati o atomskim probama, a ko se toga nije pridrzavao sledile bi drakonske kazne po Atomskom zakonu. Da su ga nasli u pustinju, dodaje, „pojeo bi ga pesak”.

Stigao je bez znanja i jedne reci engleskog jezika, a danas je priznati i nagradjivani australijski pisac, koga ce prvo primetiti u Americi i Nemackoj, pa tek onda u novoj domovini. Buduci da je jedno vreme boravio u Parizu, gde se upoznao i saradjivao sa Sartrom i Simon de Bovoar, mnogi od njegovih tekstova objavljivani su u francuskim knjizevnim casopisima, zahvaljujuci ovim velikim imenima.

– Pre napustanja Jugoslavije bio sam u zabludi da je Zapad „med i mleko”, gledajuci pozorisne predstave Artura Milera bio sam odusevljen, ne shvatajuci da je to surovo drustvo u kome uspeva jedan od hiljadu. A kad je rec o piscima jedan od milion. Za pisca je propast ako ne pise na svom maternjem jeziku. Danju sam radio, a nocu pisao. Za spavanje nije bilo vremena. Prilikom nekoliko mojih dolazaka u Beograd prijatelji su me savetovali da se ne zanosim pisanjem na engleskom jeziku. Govorili su mi: „Ni Crnjanski to nije uspeo!” Crnjanski je imao gde i cemu da se vrati, a ja sam morao da istrajem – otvara za trenutak svoju dusu, podsecajuci da je Srbiju napustio nakon sto mu je kao novinaru u uzickim „Vestima” otkaz licno dao Slobodan Penezic Krcun, sa zabranom da ikada vise radi u toj struci.

Lektira za Australijance

Iako su mu na ulasku u Australiju dali samo papir umesto pasosa – sa tekstom „ova osoba tvrdi da se zove Sreten Bozic” – Vongar ce nekoliko decenija kasnije postati ozbiljan kandidat za Nobelovu nagradu, koja je providnom manipulacijom izbegnuta, a povod su opet bili Srbi i Aboridzini. I za pisanje, ali i za manipulaciju.

– Rec je o romanu „Raki” (Konopac), mog „nuklearnog literarnog kvarteta”, koji govori o uporednoj sudbini Srba i Aboridzina, stampana 1994.godine. Izdavac se nije usudjivao da promovise knjigu zbog mog imena i porekla, ali je ona povoljno primljena u Americi i Evropi kao novi literarni zanr. Ipak 1997. dobio sam najvecu australijsku knjizevnu nagradu, koju daje drzava, „Emeritus”. Na promociji i primanju nagrade bilo nas je troje: ja, moja supruga i covek koji urucuje nagradu, iako je u sali bilo mesta za sto zvanica. U javnosti nije bilo vesti o nagradi, valjda jer sam bio prvi dobitnik kome engleski nije maternji jezik. Dobitnik „Emeritusa” automatski je, do tada, postajao i kandidat Australije za Nobelovu nagradu. Mene nisu predlozili, pravila su se izmenila – veli nas sagovornik, ponosan sto je ovaj roman, uprkos svemu, uvrsten u lektiru australijskih ucenika i setan, buduci da takav predlog nije prosao za skole po Srbiji. A bombardovanje 1999. godine je sprecilo da se po tom romanu u koprodukciji sa Kusturicom snimi i film.

Srpska publika uskoro ce moci da procita prevod njegove zbirke kratke proze „Zadnji copor dingoa”, o Aboridzinima podvrgnutim kulturnim i ekonomskim promenama. To je njegova prva knjiga koja je odmah stampana u Australiji, dok je prethodnih 12 prvo izdato u Americi i Nemackoj. A nedavno je saopsteno da je Sreten Bozic Vongar ovogodisnji dobitnik nagrade Matice iseljenika Srbije „Rastko Petrovic” kao najuspesniji pisac u rasejanju.
Radivoje Petrovic