"Neka se zna da nismo oduvijek nesretni: postoji trenutak kad ljubav i život postanu jedno.
U crnom kamenu može se pročitati san zemlje. U kapi kiše na listu mrke smokve svečanost leta trajala bi stoleća i sunce nikad ne bi silazilo iza golih smežuranih brda. U jednom jedinom imenu kao u staroj molitvi skriva se neveseli i mirni smisao sveta. S njegovim bledjenjem i mir je zašao, srce ga ne može graditi iznova. I misao je nemoćna da ga traži u mržnji, stvari zato jedna drugu poriču. Vreme, zašto pustaš da te merimo našim čelom koje je prestalo žudeti? Ljubavi, i tebe smo izmerili lažnom merom poljuljanog sveta."
Vesna Parun