"Najdraža moja, jutros sam gledao treptaj svjetlosti
izmedju crvenog i žutog lista.
Gledao sam izmedju i iznad njih,
tražeći prostor u koji bih mogao pobeći
i zaboraviti Tebe.
Gledao sam njih, crveni list i žuti list;
svaki je pripadao svom drvetu,
a našli su se tako blizu,
okruženi komadićima neba i
bljeskovima svetlosti.
Kad bi ih pokrenuo vetar,
zamahnuli bi snazno jedan prema drugom.
Video sam jasno - bili su previše blizu
a da ne bi osetili čežnju.
Najdraža moja, gledao sam ih jutros,
žuti list i crveni list.
Kako je čudna njihova sudbina.
Toliko su snažno želeli taj dodir
da su sustali i divlje mahali nošeni vetrom.
Širili su svoje nevidljive ruke i tražili zagrljaj,
zatim bi se umirili i predahnuli.
U tim se trenucima nad njima sažalilo sunce -
bljesnulo bi neobično, a njihovi bi vrhovi nestali,
stapajući se u belom plamenu.
Najdraža moja, jutros sam vidio dvie čežnje.
Usprotivilo im se prostranstvo
kojeg nisu mogli preći.
Gledao sam crveni list i gledao sam žuti list,
a video sam more beskraja izmedju njih
- ne veće od širine mojega palca.
A ipak, to je more koje će ih
zauvek razdvajati."
A. P. Kezele