Jutros smo na zelenoj travi, ugledali Bubamaru. Boze moj, sto je lepa bila...
Boze moj, kako nam se obradovala i ona!
Setkala se na rucicama malenim... malim, skroz,... 2 godine i "2 meseca imaju jutros rukice moje.
zavukla se u rukave, nasa Bubamara... smejalo se dete.
vracala se na travcicu, pa opet na dlan... Vristale su od srece,...
a onda smo je morali ostaviti... Krenule smo napred...
Dete je gledalo tuzno, trazilo je u drugoj travi... Zvalo Bubamara...
Koliko dete ume biti tuzno, koliko ume da trazi sto je izgubilo... Bi' mi zao...
Bi' mi krivo... morali smo dalje...
Na svu srecu, naletjesmo na leptira dva!
Dete je opet potrcalo... Dete se opet obradovalo... I mami je laknulo...
Tako vam je to... s Bubamaricama... i sa decom :) 
|