Kao potpuni stranac u noci,
okrecem sledecu stranicu zivota,
a svoju proslost u kockice slazem,
ne osvrcuci se nazad...
Obuzima me spokoj, izmucene mi duse,
napokon mir, tisina i ocekivanje.
Samo poneke reci kao meki sapat,
odzvanjaju, i muce jer tesko se,
zaboravlja...nemoguce je.
Zelim da zaborav postane moja,
sadasnjost, proslost izbrisiva, a
buducnost ..ko to zna?
